Ogromna prašina podignula se nakon što je par novinara lansiralo istraživačku priču o gay paru iz Brazila kojima je zadarski iznajmljivač Tomislav Gospić odbio izdati apartman jer ‘ne prima gayeve’.
Neprihvaćanje obitelji s djecom i kućnim ljubimcima je dopušteno?
Okvir za raspravu vezan je za klasičnu ideološku smjernicu. Desničari stoje na strani iznajmljivača zbog seksualne orijentacije klijenata, ljevičari hine da preko državnih propisa žele zaštititi ugroženi par no zapravo žele iznajmljivaču onemogućiti daljnje poslovanje, a liberali (kojih u Hrvatskoj u pravom smislu riječi ni nema u političkom svijetu) pozivaju se na slučaj slastičara iz Colorada koji je svojevremeno odbio ispeći tortu za istospolno vjenčanje. Pozvao se na kršćanstvo i dobio je presudu jer su sloboda vjeroispovijesti i sloboda govora zajamčeni Ustavom, što je korak iznad federalnog anti-diskriminacijskog zakona. Dakle, SAD kao i svaka sekularna sredina crkvu odvaja od države, no ne da bi vjernike segregirao nego da bi svakoj religiji dao jednake mogućnosti. Isto tako, sucu nije bio cilj poduzetniku onemogućiti ili zabraniti rad već vidjeti je li njegova odluka osobni animozitet ili svjetonazor.
Odnosno, njegovo ustavom zajamčeno pravo da s nekim ne posluje. Brazilac Fabiano Vallim javno je objavio svoj slučaj i uzburkao javnost – progresivna ljevica hineći liberalnu ideologiju iskoristila je sve kanale da bi poduzetniku onemogućila rad, ‘zbog višeg dobra’. Zanimljivo, većina istih tih ‘dušebrižnika’ nekoć je u komunističkom režimu provodila najgori vid homofobije i spolne diskriminacije, a danas sami nemaju nikakav osjećaj prema poduzetništvu pošto najčešće žive od aktivizma financiranog iz državnog i europskog proračuna. Inače bi im unatoč neprihvatljivoj homofobiji bilo žao što se čovjeka uklonilo i s ‘Booking’ servisa (inače pokrovitelj gay parade u Berlinu) i što mu prijeti zakonsko sankcioniranje. ‘Booking’ je privatna tvrtka i ima posve legitimno pravo birati s kim će poslovati, što očito kod nas nije slučaj. A isti ti dušebrižnici nisu podigli pobunu ni kad su isti ti iznajmljivači rentanje zabranili obiteljima s malom djecom, invalidima ili kućnim ljubimcima.
Spolne kvote, gay-only hoteli i ‘pozitivna diskriminacija’ su isto – diskriminacija
Nakon što je Gospić rekao da je ranije primao homoseksualce ali više neće ‘zbog spolnih bolesti i učestalih orgija u prekrcanim apartmanima’, aktivisti su poručili da se diskriminacijom ne bori protiv delikta i diskriminacije. No tu vrijedi istaknuti još jedno licemjerje – znači li to da se zabranom Thompsonovog koncerta zapravo ne bori protiv diskriminacije koju on po njima provodi? I da to nije način? I ako ‘Booking’ ima pravo otkazivanja poslovne suradnje homofobima i orgijofobima, imaju li i oni pravo činiti isto sa svojim klijentima? Država tu ulazi u priču i privremeno suspendira pravo ugroženih skupina na samostalnost, te preuzima ulogu arbitra – Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Taj zakon vam onemogućava da odbijate poslovanje s povećom skupinom ljudi – od HDZ-ovaca ili SDP-ovaca, komunista ili fašista, kriminalaca, pa čak i navedenim Gospićem ili vjernicima. Dakle, gay-only hoteli i masažni centri ne dolaze u obzir. Kao ni izraelsko odbijanje ulaska iranskim državljanima u prostore svoje države. Čak bi tehnički i Aleksandar Vučić mogao u Glinu ponoviti huškački performans. A i spolne kvote u javnim ustanovama, kao i ‘pozitivna’ diskriminacija možda postanu neprihvatljivi ‘kosturi iz ormara’ naše agresivne prošlosti.
U svijetu dušebrižništva i lažnog morala sve je moguće – pa i da najveći šovinisti koji su predsjednicu Grabar-Kitarović bombardirali dnevnom dozom uvredljivih naslova baziranih na njezinom izgledu ili insinuacijama o seksualnom životu, kao i oni koji Hrvatsku nazivaju ‘nacističkom državom’ s ilustriranim grbom u stiliziranoj svastici danas svima sole pamet o tome što je, a što nije sloboda govora ili sloboda privatnog posjeda, odnosno poslovanja. Čovjek koji nekoga naziva ‘katolibanom’ danas se usplahirio zbog brazilskog para kojeg je odbio jedan apartman. A priča se da je u pozadini puno perfidnija igra. Od jeseni je trebala krenuti kampanja ‘Gay-Friendly’ kojom bi se izbjegla čitava priča, u skladu s međunarodnom praksom. Svatko tko želi poslovati s bilo kojom društvenom skupinom, imat će pravo to i izvjesiti na obrt ili tvrtku. No pojedinci u gay udrugama smatrali su da je taj projekt ‘segregacija’ i preko sebi bliskih novinara plasirali su čitavu priču koja bi trebala srušiti priču. Je li posrijedi teorija zavjere ili istina, teško je reći. U svijetu političke korektnosti možda ispadnem homofob. No nije slučajno da su nekadašnji najveći homofobi danas najveći pobornici prava homoseksualaca. Freud je vrlo vjerojatno još jednom bio u pravu…
