u nedjelju kad je Zagreb usred pandemije koronavirusa probudio potres, mnogi će stanovnici hrvatske metropole pamtiti do kraja života. porušen centar grada, uplašeni ljudi te preko dvadeset tisuća stradalih objekata, ostavština je stravičnog podrhtavanja tla od prije dva mjeseca. Iako mu spočitavaju da nije napravio ništa, gradske službe na čelu s posebno utemeljenim Sektorom za obnovu grada, kao i sa Savjetom za cijelovitu obnovu grada kojim ravna Ivica Rovis ipak su nešto i napravile.
Do sada je pregledano je više od dvadeset tisuća stradalih objekata, na teren je poslano više stotina statičara koji su potpisali ugovor s gradom, zaposlenici Gradsko-stambeno-komunalnog gospodarstva neprekidno su u akciji, kao i Ured za hitne situacije Pavla Kalinića, potom Zavod za zaštitu objekata kulture i baštine na čelu sa Stipom Tutišem, Zavod za strategiju grada Zagreba na čelu sa Sanjom Jerković, Ured za imovinsko-pravne odnose na čelu s Damirom Lasićem, kao i drugi uredi i pročelnici.
Nije pretjerano reći kako je cijela gradska uprava na nogama, premda će se u nepreglednom moru teško oštećenih kuća i zgrada naći onih koji mogu uprijeti prstom u već godinama omiljenu metu – gradonačelnika i prozvati ga da on i njegovi ljudi nisu poduzeli ništa. Umoran od vječnih pritužbi kako ‘grad nije napravio ništa’, doznali smo da će najvjerojatnije sazvati posebnu sjednicu Gradske skupštine na gdje će ga zasigurno ‘na nož’ dočekati opozicija, no na kojoj će i grad imati svoje argumente – točnije, debelu knjigu podataka o svemu što je učinio nakon 22.3. 2020.
Kako šteta nastala potresom višekratno nadmašuje kompletan proračun grada Zagreba, kako se predviđa da će sanacija trajati najmanje desetljeće, a vjerojatno dva, pitanje je i na što se misli kada se gradonačelnik gađa trulim krumpirima i rajčicama, jer eto, u dva mjeseca nije obnovio stradali grad. Inače, Zagreb svake godine uplaćuje oko milijardu kuna u takozvani Fond za poravnavanje, čija sredstva smiju koristiti svi hrvatski gradovi, ali ne i metropola, kojoj se za zlo uzima što u njoj ima posla i ljudi su za svoj posao plaćeni te iz nje nemaju potrebu bježati. Sada, u stanju u kojem se i sam zatekao, Zagrebu bi se i te kako trebala dopustiti konzumacija tog Fonda, no hoće li se to dogoditi, sumnjamo.
Država se oduvijek maćehinski ponašala prema vlastitom glavnom gradu, uglavnom se baveći sotonizacijom gradonačelnika u medijima, a sada se više nego ikad osjeća kako je Zagreb sam na nekoj vlastitoj planeti, te nije zaslužio čak ni da se donese Zakon o sanaciji glavnoga grada prije zaključavanja Sabora. Brkanje državne i lokalne razine nije slučajno – praktično je i isplativo prozivati grad da nije odradio posao države, a pritom naglašavati kako je Bandić bio partner netom raspuštenoj Plenkovićevoj vladi, premda je jasno da nikakvog partnerskog odnosa s ministrom graditeljstva Predragom Štromarom nije bilo, što se i vidjelo iz drskog ispada njegovog pomoćnika Željka Uhlira koji je začudio čak i najogorčenije Bandićeve protivnike.
Vlada si, doduše, nije mogla priuštiti “istrčavanje” sa zakonom u kojem građanima obećaje novac za obnovu njihovih kuća, kad će baš s novcem zbog posljedica pandemije i gospodarskog sumraka koji nam slijedi na jesen, biti ozbiljnih problema. Pa kada se već nije moglo početi ozbiljno raditi,vladajući su se okrenuli jedinom što im je preostalo – izborima – koristeći povoljan vjetar u leđa, nakon solidnog upravljanja krizom u vrijeme pandemije.
Premda Plenković i sada svojim sugrađanima obećava da ih neće zaboraviti, sve je manje onih koji u te teze vjeruju. Svjesni su da je sve to dio predizborne parade, a isto tako znaju da je Plenković taj koji se za svoje glasove bori baš u Zagrebu, odnosno u prvoj izbornoj jedinici. Prvi čovjek Vlade i vladajuće stranke, i inače ima problema s Bandićem u Zagrebu, pa se i ovo neizglasavanje prijeko potrebnog zakona u Bandićevim krugovima tumači kao svojevrsni udarac gradonačelniku, kojega Plenković provodi kako bi se dodvorio svojim kolegama iz zagrebačkog ogranka stranke. Osim toga, Plenković si kao lider najveće stranke u državi ne može dopustiti da u kohabitaciji s Bandićem izađe na parlamentarne izbore, jer bi se samim time našao na meti dežurnih dušebrižnika i kritičara, koji smatraju da je šef metropole slabiji no ikada i da je njegovo vrijeme prošlo.
Bacite li međutim pogled na one što se busaju u prsa s namjerom rušenja Bandića i zauzimanja njegove pozicije, tu ćete tezu ipak uzeti s dozom rezerve. Gordan Maras, Tomislav Tomašević, Renato Petek, Anka Mrak Taritaš, sve su to za Bandića tigrovi od papira, a dobro upućeni svjedoče da šef metropole ne strahuje ni od Vilija Beroša, koji bi se navodno trebao kandidirati za zagrebačkog gradonačelnika ne bi li povratio imidž svojoj stranci u glavnom gradu.
O Berošu s podsmijehom
Ništa od toga, s podsmijehom na licu kažu Bandićevi suradnici koji Beroševu kandidaturu opisuju kao spin. Tvrde da je Milan Bandić još uvijek najutjecajniji i najmoćniji čovjek Zagreba, što i ne čudi. Na čelu grada je točno dva desetljeća, a u gradskim poduzećima i firmama vojska je njegovih pristaša. Bandić možda na nacionalnoj razini nema političkog potencijala, ali zato ga na onoj gradskoj i te kako ima, jer u njegovim rukama sudbina je brojnih HDZ-ovaca, pa i SDP-ovaca koji egzistencijalno ovise o njemu.
Osim Bandića, neupitan utjecaj u Zagrebu ima i njegov najbliži suradnik i šef zagrebačke sigurnosti. Osebujni Pavle Kalinić s Bandićem surađuje godinama i zapravo slovi za jednoga od nedodirljivih pročelnika kojem gradonačelnik apsolutno vjeruje. Premda nerijetko ulaze u konflitke, Kalinić je zapravo jedini čovjek koji Bandića izravno smije kritizirati, šaliti se na njegov račun, te mu u brk sasuti sve što misli.
Ranjivi Prgomet
Na popisu najutjecajnijih ljudi metropole svakako valja uvrstiti i Dragu Prgometa, predsjednika Gradske skupštine, koji (premda mu pozicija u stranci nije osobito jaka, što i ne čudi nakon njegovih vlastitih političkih vrludanja) slovi za desnu ruku premijera Plenkovića, barem kada je u pitanju zagrebački HDZ. Međutim, doktor Prgomet u tom je kontekstu ipak prilično ranjiv zbog poslova njegova brata s Gradom Zagrebom i gradskim firmama, a te je poslove nanjušio i Andrija Mikulić, glavni državni inspektor i predsjednik zagrebačkog ogranka HDZ-a, s kojim je Prgomet odavno u lošim odnosima.
Mikulić slovi kao kadar Milijana Brkića, no dobro upućeni ističu kako je on tu razinu odavno prerastao, te da je zbog unutarstranačkih izbora u HDZ-u Brkićev utjecaj u stranci splasnuo. Mikulić pak svoj utjecaj duguje poziciji Glavnog državnog inspektora, a s te pozicije u mogućnosti je kontrolirati i poslove Prgometova brata, pa mu samim time ovaj ne uspjeva “stati na rep” i eliminirati ga na način na koji bi to Plenković želio. Naravno da utjecaj u glavnom gradu Lijepe naše uživa i sam Plenković kojega bez obzira na trzavice u zagrebačkom HDZ-u itekako slušaju i respektiraju. Plenkovićeva je u konačnici uvijek posljednja, kažu upućeni HDZ-ovci, a odnedavno među njima status najutjecajnijeg uživa Vili Beroš, kojega nakon borbe s koronavirusom opisuju kao zvijezdu hrvatske metropole.
Naravno da ni oporba nije bez aduta, no suprotno uvriježenim mišljenjima, najutjecajniji SDP-ovac u Zagrebu zapravo je doktor Rajko Ostojić, nesuđeni zagrebački gradonačelnik, koji uživa veliko povjerenje Davora Bernardića. Iako je predsjednik zagrebačkog SDP-a, Gordana Marasa koji se samoinicijativno nametnuo kao SDP-ov kandidat za gradonačelnika, Ostojić ne gleda blagonaklono, a njegova bi u ovom slučaju ipak mogla biti posljednja. Naime, Ostojić Bernardiću nudi dvije opcije – poznatog arhitekta Otta Barića i bivšu ministricu Mirelu Holy, koja se na njegovu inicijativu ondedavno ponovno politički angažirala. Koga god SDP gurnuo u trku za gradonačelnika bit će to neobičan sraz, jer u toj borbi vjerojatno će sudjelovati i Anka Mrak Taritaš, koja ne krije svoje namjere da se ponovno kandidira za zagrebačku gradonačelnicu, premda Bandića nije uspjela srušiti ni onda kada je izašao iz Remetinca, a tada je iza nje stajao i SDP koji takvu katastrofu i sramotu više nema namjeru ponoviti. Ostojić je naime stava da Partija na izborima za gradonačelnika mora imati svojega kandidata, te je prilično izvjesno da će se taj scenarij i plan realizirati zahvaljujući doktoru koji ne djeluje nametljivo, no u Zagrebu ima status jednoga od najvećih moćnika.
Pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić također ulazi u kategoriju najutjecajnijih ljudi u hrvatskoj metropoli. Lovrić uporište za svoju moć nalazi u dugogodišnjoj suradnji s Bandićem, ali i u sudskim procesima koji su okončani u njegovu korist. Nedavno je tako na zagrebačkom Županijskom sudu zbog nedostatka dokaza Lovrić nepravomoćno oslobođen optužbi za nezakonito zapošljavanje djelatnika KK Cibone u Ustanovi za upravljanje sportskim objektima Zagrebačkog holdinga, a osim toga Lovrić je i u listopadu 2018. godine zajedno s Bandićem i voditeljicom Tržnica Zagreb Zdenkom Palac oslobođen krivnje u aferi Štandovi u kojoj ga je Uskok teretio za pogodovanje udruzi U ime obitelji na štetu grada.
Vječni pročelnik
Pročelnik Ureda gradonačelnika Miro Laco, još je jedan od najutjecajnijih ljudi metropole, što također ne čudi. Od Bandića je od samih početaka, jedno je vrijeme vodio gradski Ured za branitelje, Bandićevoj stranci pridružio se nakon što je napustio SDP, a ovaj Sinjanin u javnom prostoru pojavio se i zbog kumske veze s Mirkom Norcem, kojemu je bio svjedok na suđenju. Laco je naime bio član najužeg zapovjedništva vojske ratnog Gospića.
I na koncu, kako to obično s Bandićem biva ništa ne ide bez žena. Jelena Pavičić Vukičević prema tvrdnjama upućenih najmoćnija je žena Zagreba. Riječ je inače o dugogodišnjoj SDP-ovki i saborskoj zastupnici, desnoj ruci Milana Bandića te jednoj od osnivačica njegove stranke. S Bandićem je navodno neraskidivo povezana. Profesorica komparativne književnosti i hrvatskog jezika bila je i članicom Hrvatske delegacije u Odboru regija pri Europskom parlamentu. Prije nego što će postati Bandićevom desnom rukom, jer 2008. još je bila članica SDP-a, no nakon što je Zoran Milanović uoči parlamentarnih izbora nije stavio na liste za Sabor, nekoliko savjetnika Milana Bandića novinarima je u neformalnom razgovoru izjavilo kako gradonačelnik neće dopustiti da Jelena Pavičić Vukičević, tada još uvijek saborska zastupnica i tajnica gradskog SDP-a ‘završi na ulici’.
Šest mjeseci poslije postala je pročelnicom tadašnjeg Ureda za kulturu, obrazovanje i šport, koji će se u međuvremenu podijeliti. No, medijima je bilo zanimljivo da je njezin suprug bio zaposlen u Plinari, majka joj je zajedno sa sestričnom i njezinim mužem radila u ZG cestama, a sestra Pavičić Vukićević bila je zaposlena u gradskoj upravi. Vukičević je Plinaru napustio u trenutku kada su iz Poglavarstva počele stizati informacije da će njegova supruga dobiti jedan od gradskih ureda. Kako god bilo, uz samu Pavičić Vukičević ne vežu se, kao uz neke druge pročelnike, neke posebne afere, a svima je jasno do gradonačelnik s njome mnogo tješnje surađuje nego sa svojom zamjenicom za gospodarska pitanja, Oliverom Majić. Pavičić Vukićević i gradonačelnik ipak imaju mnogo utakmica u nogama, kako u lokalnoj tako i u parlamentarnoj politici, te nije tajna da je zbog njezine elokvencije i obrazovanja gradonačelnik izuzetno cijeni.
