Ispadanje Mije Dimšić s Eurosonga u polufinalu i dalje izaziva reakcije. Za ocjenu njenog nastupa, ali i o samoj problematici biranja pjesama za pjesmu Eurovizije obratili smo se Danielu Delaleu, bivšem voditelju kultnog ‘Red Carpeta’ i uredniku zabavnog programa regionalne televizije Una TV.
Kako komentirate nastup Mije Dimšić u Torinu i njenu eliminaciju? Jel’ se moglo bolje poraditi na njenom cjelokupnom performansu?
Moglo se poraditi na nastupu naravno, jer tu koreografiju nije baš nitko shvatio. Meni osobno je bila bolja koreografija na Dori. Mia mi je inače super djevojka i sviđa mi se njen estradni put. Nedostajao je taj faktor iznenađenja da se nešto dogodi na pozornici. Redatelj prijenosa je također čitavu prvu večer jako čudno režirao. Radi se inače o super priznatom redatelju koji je šest puta režirao ”San Remo”, a kako pratim i taj festival, meni je to više sve izgledalo kao San Remo, a manje kao Eurovizija.
Budući da je ‘Guilty Pleasure’ birana od strane stručnog žirija (iako u kombinaciji s publikom), je li vrijeme da se postavi pitanje na koji se način sastavlja taj žiri? Kako uopće gledate na delegiranje žirija?
Mia je dobila najviše glasova od gledatelja pa ne bih baš žiri stavljao u prvi plan. Mia je bila najbolja na Dori i to je činjenica. Ovogodišnja Dora je bila baš jako loša, ali ne bih tu krivio HRT, ljudi rade s onim što imaju, odnosno prijavama koje su pristigle, a to što vlada velika kriza autorstva u našoj zemlji i prodajemo se za nešto što nismo, to je drugi par rukava. Kad se gledaju naše top ljestvice ispada da smo najurbanija zemlja na svijetu, no interesne skupine vladaju estradom, a ne ukus publike, niti glazbenici žele raditi glazbu za narod. Čast iznimkama.
Na Eurosong finalista čekamo još od 2017., a posljednji veliki rezultat napravila je Doris Dragović s pjesmom ‘Marija Magdalena’ davne 1999. godine. Gdje griješimo?
Dotakao sam se toga u prethodnom pitanju. Nedostaje novih kreativnih ideja. Sad ako netko želi pjesmu kupi je od Šveđana, pa kao to je to. Ne, nije. Huljić je dominirao 90-tih, njemu se na to više ne ide. I ima pravo. Ne bih ni ja da sam postigao takve uspjehe kao on. A i zvuk Eurovizije nije više isti. Zapravo, on nikada nije isti, jer zapravo ne postoji recept kako biti prvi. Nemamo dobrih autora koji mogu napisati hit u Hrvatskoj, a kamoli za Euroviziju.
Zašto naši najpopularniji pjevači, koji iza sebe imaju renomirane rezultate, brojke – Jelena Rozga, Petar Grašo, Gibonni, Maja Šuput, ne nastupaju na Dori? Je li Dora postala ‘razvojno natjecanje’?
Zato jer im se ispod časti natjecati s anonimcima, tako barem kažu neki od njih. Njihovo pravo da tako razmišljaju. Nekad je Dora bila prepuna afirmiranih pjevača, danas neke viđamo samo jednom godišnje i to na Dori. Bojim se da nam nema pomoći.
Za kraj, što mislite tko će slaviti na ovogodišnjem Eurosongu, i jedno osobno pitanje – Koja Vam je najdraža hrvatska pjesma koja je predstavljala državu na pjesmi Eurovizije?
Teško mi je reći, jer ne slušam pjesme unaprijed pa vam ne mogu na to pitanje odgovoriti. A najdraže su mi dvije pjesme ”Sveta ljubav”, i ”Neka mi ne svane”..
