Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, poznatiji kao lex šerif, danas stupa na snagu. Među oporbenim gradskim zastupnicima ovaj zakon se naziva i “lex Bandić” – razumljivo – s obzirom da će se, stupanjem na snagu ovog Zakona, učvrstiti gradonačelnikova poljuljana pozicija. Također je sporna činjenica da je ovaj zakon stupio na snagu odmah po izglasavanju, odnosno uoči glasanja o Proračunu u Gradskoj skupštini, dok stali takvi zakoni obično na snagu stupaju s novom godinom.
U ovom kontekstu vrijedi podsjetiti da je Skupština Grada Zagreba proceduru donošenja proračuna započela po jednom zakonu (prije lex Šerifa), a završit će je prema sasvim drugom zakonu, prema kojem Skupština više ne može rušiti gradonačelnika neizglasavanjem Proračuna.
Laičkim jezikom, Milan Bandić više ne mora brinuti o skupštinskoj većini, a Skupština više nema nikakvu kontrolu nad njegovim potezima. Gradonačelnik Milan Bandić postaje praktički – nesmjenjiv.
Profesor s Pravnog fakulteta Ivan Koprić, stručnjak za javnu upravu, upozoravao je na štetnost ovog zakona.
Nezamislivo pravno nasilje
Svoju analizu konačnog prijedloga zakona, u usporedbi sapostojećim, nedavno je objavio na svom Facebook profilu te je zaključio da je riječ o nezamislivom pravnom nasilju.
“U konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi:
– omogućuje se da 2/3 vijećnika pokrenu opoziv načelnika/župana (u zadnjem mandatu to nije postojalo kao zakonska mogućnost),
– od prethodnog pokretanja po inicijativi samih građana treba proći najmanje 6 mjeseci (a ne 12 kao po dosad važećem zakonu),
– Vlada je odustala od prijedloga da se može smjenjivati profesionalne pročelnike upravnih odjela radi organizacijskih promjena (ali to ni dosad zakon nije omogućavao, pa je riječ o taktičkom uzmaku nakon kritika).
No, štete koje se nanose lokalnoj demokraciji su strašne, jer konačni prijedlog:
– omogućava osnivanje više od jednog upravnog odjela u svim lokalnim jedinicama, što znači, budući da sada u njih 448 postoji samo jedan jedinstveni upravni odjel, mogućnost da se broj pročelnika poveća za dva, tri ili više puta. Svaka jedinica može osnovati dva, tri, četiri i više upravnih odjela. Tako se u ovim jedinicama pored sadašnjih 448 pročelnika može zaposliti još 448 ili više od toga, prema arbitrarnoj volji načelnika. Nova birokratizacija i politizacija, nova uhljebljivanja. Koga? Zašto? Zašto sada?
– nema sankcije za načelnika/župana koji na vrijeme ne predloži proračun ili od prijedloga odustane prije nego vijeće izglasa amandmane pa ga ponovno podnese po završetku sjednice vijeća kad ono više ne može odlučivati (lex imperfecta). Načelnik može, dakle, manipulirajući prijedlogom, dovesti do toga da na kraju vijeće/skupština ne stigne donijeti proračun, a da za to nema efektivne sankcije.
– kako će se tretirati slučajeve kad načelnik povuče prijedlog na sjednici sredinom 12. mjeseca, a onda npr. 24.12. podnese novi prijedlog? Koja je sankcija za načelnika? Nikakva, po ovom prijedlogu, jer je on prijedlog podnio na vrijeme, a to što ga je kasnije povukao i manipulirao, za to nema sankcije. Koji je to „rok koji omogućuje njegovo donošenje“ iz čl. 20 prijedloga? Je li to do 15.12.? Do 10.12.? Do 24.12? To bi moralo biti precizirano. U protivnom se omogućava da Vlada, kad odlučuje o razrješenju načelnika predviđenom za taj slučaj, tumači kako ju volja, arbitrarno, politički, nejednako u jedinicama gdje je načelnik iz SDP, IDS, HNS ili HDZ.
Lex šerif je protivan načelima uspostavljenim od Magna Charta Libertatum
– odluka o financiranju nužnih rashoda i izdataka koju donosi načelnik/župan iz čl. 21. prijedloga krši temeljno načelo demokratskog poretka da izvršna tijela ne odlučuju o proračunu. Ono je uspostavljeno od Magna Charta Libertatum 1215. u Engleskoj i važi u svim zemljama s demokratskim poretkom. Mi ćemo od toga odstupiti. Radi „stabilnosti vlasti“.
– ista kritika važi za odredbu da povjerenik Vlade donosi odluku istog naziva iz istog članka prijedloga.
– nejasno je kako će upravna tijela lokalnih jedinica osigurati provedbu općih akata predstavničkih tijela ako ne smiju nadzirati njihovu provedbu? Ako su za provedbu nadležne npr. ustanove ili trgovačka društva, ili privatne osobe temeljem koncesije i sl., a upravni odjeli ne smiju nadzirati izvršenje, onda tko će? Izgleda nitko. To otvara put u ogromne probleme i nezakonitosti u lokalnoj samoupravi. Strašna odredba. Lokalnoj se samoupravi reže ruke i noge, a omogućava da svatko radi što hoće bez ikakve mogućnosti dovođenja u red. A što s građanima koji su primorani koristiti usluge koncesionara, vrtića, komunalnih poduzeća? Oni se više neće imati ni kome obratiti da provede nadzor (čl. 24. Prijedloga).
– računaju li se svi rokovi koji su sada predviđeni moguće je da se u narednoj kalendarskoj godini proračun uopće ne donese do 31.12. Lokalne jedinice funkcioniraju po tim odlukama koje donosi svatko i nitko. Totalni nered u javnim financijama, i otvoreni put svim vrstama nezakonitosti, jer jedino proračun osigurava zakonito trošenje javnih sredstava. Supstituti koji su sada predviđeni u kojima sam načelnik sebi omogućava isplate kakve hoće, jer sam donosi odluku o „financiranju nužnih rashoda i izdataka“ su put u totalnu lokalnu korupciju. Namjera ili slučajnost? Što znači kad povjerenik vlade, dakle neki državni službenik donosi takve odluke? Trošenje lokalnih novaca po volji Vlade. Na što točno? Kakve su zapravo namjere Vlade u takvim slučajevima?
Napad na lokalnu demokraciju
– trebalo bi zabraniti da povjerenik vlade može biti državni službenik, umjesto da se takva mogućnost ozakonjuje. Iz načelnih razloga: jer to krši Europsku povelju o lokalnoj samoupravi i hrvatski Ustav. Iz praktičnih: to znači da imamo državne službenike koji ne rade svoje poslove, ili nemaju posla, jer pored svojega „posla“ još stignu obavljati i poslove povjerenika u lokalnim jedinicama? Imamo viška državnih službenika i sada to javno priznajemo?
– umjesto ozakonjenja takve mogućnosti, trebalo je zabraniti da povjerenik Vlade za svojega mandata može imenovati bilo koga, jer to krši temeljne odredbe i načela Europske povelje. Ispada da sada neki državni službenik ili lokalni službenik koji će biti imenovan za povjerenika Vlade može bez ikakvog demokratskog legitimiteta dobivenog od građana u lokalnoj zajednici imenovati druge lokalne službenike pa i predstavnike lokalne jedinice u pravnim osobama (javnim ustanovama i trgovačkim društvima) koji utječu na trošenje javnih sredstava.
– trebalo je zabraniti a ne ozakoniti mogućnost da povjerenici Vlade u ime i za račun lokalne jedinice zaključuju ugovore, i to značajnije vrijednosti. Apsolutno protivno demokratskim standardima. Državni službenici će biti u mogućnosti zaključivati ugovore značajnije vrijednosti na teret lokalnih proračuna? Užasna mogućnost zloupotrebe od strane Vlade i samih povjerenika. Tko će procijeniti što je npr. „znatna materijalna šteta“ iz čl. 29 prijedloga? Sveti Petar?
– ovo je zakon koji spada u organske, razrađuje ustavno pravo građana na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Stupit će na snagu prvim danom nakon objave? To je kršenje pravne sigurnosti, i po meni apsolutno neustavno i nedopustivo! Katastrofalno po pravnu predvidivost i izvjesnost kao temeljna pravna načela suvremene civilizacije. Bez ikakve pripreme, bez dana pripreme, stupit će na snagu takve grozne posljedice, budući da će u tijeku postupka donošenja lokalnih proračuna za 2018. predstavnička tijela biti dovedena u situaciju da su počela postupak po jednom zakonu, a onda su doslovce preko noći dovedena u situaciju da ih se raspusti, jer je zakon preokrenuo situaciju za 180 stupnjeva.
“Takav napad na lokalnu demokraciju ne može se lako naći u nekoj zemlji Vijeća Europe. Ja ga se ne sjećam. To je ujedno atak na temeljne zasade ustavnog poretka usporediv s malim državnim udarom, jer ne zaboravimo, lokalna predstavnička tijela birali su birači u svim lokalnim jedinicama u Hrvatskoj. To je atak na njihovu političku volju, na njih kao ljude koji imaju pravo glasati za koga žele, a ne za one za koje netko želi da glasaju”, nastavlja Koprić u svojoj analizi
-mora se omogućiti primjereni rok za upoznavanje sa zakonom, a Vlada mora odustati od namjere da se ovaj zakon, kojeg bi Sabor mogao izglasati ovaj tjedan, primijeni na postupke donošenja lokalnih proračuna koji su u tijeku. To je nezamislivo pravno nasilje.
“Sve ostale posljedice sam već ranije opisivao, kad je pušten u proceduru prijedlog zakona. Sve skupa: sramotno!”, zaključio je.
