Vezano uz napise u pojedinim medijima kako je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, odnosno Caritasova Sigurna kuća za žrtve nasilja, među onim ustanovama koje će imati najviše koristi od ratifikacije Istanbulske konvencije osjećali se dužni javnost obavijestiti o nekim činjenicama.
“Caritas Zagrebačke nadbiskupije temeljem Ugovora o međusobnim odnosima sklopljenim 18. veljače 2007. godine s tadašnjim Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi pruža uslugu privremenog smještaja djece i odraslih osoba žrtava obiteljskog nasilja. Temeljem navedenog Ugovora Caritas korisnicima osigurava: privremeni boravak, prehranu, održavanje osobne higijene, brigu o zdravlju i pružanje psihosocijalne potpore. Osim navedenog za korisnike Sigurne kuće Caritas organizira edukativne i kreativne radionice, radno-okupacijske aktivnosti, te aktivnosti sportskog, kulturnog i duhovnog sadržaja, izlete, ljetovanja, zimovanja te mogućnost dodatnog obrazovanja.
S korisnicima radi stručni tim sastavljen od socijalne radnice, psihologice i obiteljske savjetnice, koji svakodnevno surađuju s nadležnim centrima za socijalnu skrb, policijskim službama, zdravstvenim službama, zavodom za zapošljavanje, ustanovama za obrazovanje djece i odraslih te ostalim srodnim institucijama. Rad s korisnicama provodi se u skladu s propisima RH i stručnim standardima.
Kroz proteklih 10 godina rada kroz Sigurnu kuću prošle su 404 žrtve obiteljskog nasilja. Nakon napuštanja Caritasove Sigurne kuće, većina korisnica nastavlja samostalan život (31,68 %) ili se vraća u primarnu obitelj – roditeljsku kuću (18,63 %), njih 22,36 pronađe neko treće rješenje, dok ih se 27,33 % vraća suprugu/partneru.
Prije napuštanja Sigurne kuće za svaku se korisnicu radi procjena potreba i mogućnosti nastavka pružanja pomoći od strane Caritasa. Sukladno tomu, iako to nije obvezan Caritas pomaže korisnice i nakon napuštanja Sigurne kuće i to kroz savjetodavnu pomoć, novčanu i materijalnu pomoć, pomoć u opremanju i uređenju stana/ kuće, pomoć u opremanju školske djece i traženju stipendija za njihovo školovanje.
Sredstvima koja Caritas prima temeljem navedenog Ugovora od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kroz takozvani sustav „glavarina“ (3.200,00 kn po korisniku mjesečno) financira se stručni rad s korisnicima, hrana i higijena, režijski troškovi i plaće stručnog tima.
Kao što smo prethodno naveli, Ugovor s resornim Ministarstvom potpisan je prije deset godina te se stoga nikako ne može govoriti da su to sredstva koja je Caritas dobio ili dobiva zahvaljujući nedavno ratificiranoj konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, takozvanoj Istanbulskoj konvenciji”, stoji u priopćenju.
