BLOKIRANA 20 GODINA ZBOG 50 KUNA! Vesna je spremna za sud u Strasbourgu: ‘Lihvariti se ne dam po cijenu života’

Photo: HRT

Već davne 1998. godine Vesna Mikilić posudila je 1,500 kuna – i zbog toga ostal blokirana. Iako je, kaže, svoj dug poslovnici Štedionice u Zelini otplatila te ih u međuvremenu i i tužila, sličaj je vraćen na početak.

“U siječnju 1998. godine u Zelini se otvorila poslovnica Štedionice iz Zagreba u kojoj su davali novac samo s osobnom iskaznicom, samo s potpisom ugovora. S obzirom na to da sam ja tada imala problema na radnom mjestu, plaća mi se nije redovno isplaćivala, a imala sam troje djece na školovanju u Zagrebu, posudila sam 1,500 kuna sa šest posto kamata mjesečno. Do siječnja 1999. otplatila sam 1,450 kuna, znači gotovo cijeli iznos dugovanja”, započela je Vesna za HRT.

Godinu dana kasnije kontaktirali su je iz poslovnice i rekli joj da nije podmirila cjelokupno dugovanje, nedostajalo je još 50 kuna. Vesna je otišla u poslovnicu, razgovarala sa službenikom i uz predočenje svih uplatnica uplatila još sto kuna umjesto 40-ak, koliko je bila dužna.

Nekoliko mjeseci nakon toga na adresu joj je stigla nova opomena, na što je ona faksirala sve uplatnice. Nakon toga rekli su joj rekli da je došlo do zabune i da će joj se javiti kad proknjiže uplate.


Godinu dana kasnije Vesni je stigla i obavijest Općinskog suda u Zelini. Riječ je o rješenju o ovrsi na plaću, gdje joj dva puta s računa skidaju 590 kuna, a jednom 350 kuna.

Nakon što je 2006. godine dobila otkaz, sud joj je javio da je pokrenuta ovrha na njezinoj cjelokupnoj imovini, koja je tada bila vrijedna dva milijuna kuna. Glavnica za koju su je teretili iznosila je 6,0480 kuna.  Kako i dalje njene uplate nisu bile proknjižene u knjigovodstvu Štedionice, Vesna je sve prijavila DORH-u.

“U odgovoru piše da se radi o lihvarskoj kamati, što predstavlja kazneno djelo Prema Kaznenom zakonu,  ovrha se ne može provoditi na temelju takvog ugovora i oni su mi savjetovali da dignem tužbu za ništetnost ugovora. To sam i napravila 2009. i sutkinja presuđuje u moju korist, odnosno donosi odluku da je ugovor djelomično ništetan što se tiče kamate, jer je takva kamata nesumnjivo lihvarska. I to potvrđuje i Županijski sud u Zagrebu”, rekla je.

Unatoč presudi, Vesni je i dalje stajala ovrha na nekretninama. Angažirala je i vještaka koji je izračunao da joj dug u iznosi 982 kune, a sutkinja je odredila da štedionica dostavi točan obračun potraživanja.

Ipak, štedionica ne odustaje – ne priznaje ni lihvarske kamate ni ništetnost ugovora, a Vesna je uložila žalbu. “Poslala sam uz pomoć odvjetnika zahtjev za zaštitu suđenja u razumnom roku, tad je sve trajalo već 17 godina. I tu predsjednica suda sutkinji koja radi na predmetu daje u zadatak da presudu donese u roku od 9 mjeseci. Nekoliko dana prije isteka tog roka sutkinja više nije mogla izbjegavati – donosi odluku da se ovršni postupak obustavlja i ukidaju se sve provedene ovršne radnje iz razloga što Štedionica uporno ne želi dostaviti točan obračun potraživanja”, kaže Vesna.

Iako proces traje već godinama, Vesni je prije nekoliko dana stigla presuda da se postupak ponavlja jer nema dokaza da je podmirila dugovanje unatoč priloženim uplatnicama koje Štedionica nije proknjižila.

“Spremna sam na nagodbu. Spremna sam platiti ono što mi je izračunala financijska vještakinja samo da se riješim lihvarenja. To sam spremna dati, ali lihvariti se ne dam po cijenu života. Ja sam spremna do Strasbourga ići s ovim predmetom pa neka se vidi kako radi pravosuđe u Hrvatskoj”, zaključuje.

Komentari