BIVŠI SKINHEAD: ‘Dok sam držao nož pod vratom punkeru, pucao me adrenalin i pekla me savjest

Tumblr

Dani ponosa i slave za njih su bili tijekom devedesetih.

Krešo je bio pripadnik zagrebačkog skinhead pokreta tijekom devedesetih. U prvim dijelovima svoje ispovijesti podijelio je s nama razloge zbog kojih se priključio samom pokretu, pričao nam je o svojoj inicijaciji te o ratu koji su skinsi vodili na zagrebačkim ulicama.

U prošlom nastavku Krešo je ispričao kako je zapaljen punkerski skvot kod stadiona NK Zagreb, a čije paljenje je on sam inicirao.

>>>BIVŠI ZAGREBAČKI SKINHEAD: ‘Zbog vršnjačkog zlostavljanja priključio sam se ozloglašenom pokretu’


 

“Bio sam ponosan na sebe ali sam zaboravio na to da će vjerojatno netko u nekom trenutku pitati tko je to napravio. Računao sam i na tu neku tajnost jer nas nije puno znalo za paljenje skvota, a i  bio sam ustvari dotepenac – nitko mi nije znao pravo ime niti prezime. Nadimak sam sam smislio i to onu noć kad sam popio prvo pivo sa skinheadsima.

Znači, bio sam nepoznat u biti ali svakim danom sam bio sve zabrinutiji, a pogotovo jednog dana kad sam sreo ovog dečka kojem je murjak prolio heineken i koji mi je rekao – ej, jebote znaš da mi je frend  pričao da je zapaljen skvot opet i da znaju da ih je bilo troje ili četvero i da je jedan iz (ime mog grada).

Odsjekle su mi se noge i mislio sam si, ma to je to, sad ću bit uhapšen.Ali nisam kužio da je to saznanje kolalo samo unutar tih par grupica skinsa, a nikad nije dosšlo do murije ili je, ali oni nisu na to htjeli reagirati (kasnije se ispostavilo da je bilo razloga da ne reagiraju).

Prošlo je možda desetak dana od toga i jedno popodne, dok sam bio u školi ispred se parkirao murjački auto. Izbezumio sam se, rekoh to je to, došli su po mene. Skinuo sam brzo spitku i dao kolegi koji ju je sakrio. Pokušao sam ostati ful pribran kada je murja ušla u školsko dvorište i krenula prema nama.

Već sam se gotovo predao, no oni nisu došli pred mene nego su otišli u upravu škole. Ustvari su došli zbog nekog lika koji je masturbirao pred djecopm u školi. Jebote koje olakšanje ali i saznanje da ću proći nekažnjeno.

Mrzio sam miris Blue Jeans Versace parfema

Dani su prolazili, mi smo izlazili, manevrirali između murije, antifašističkog fronta, udruženih punkera koji su postali lovci na skinheade. Izlazili smo u klub Concordia u Kranjčevićevoj gdje su se okupljali neki subkulturalni dijelovi društva, s jedne strane smo unutra bili nekako krivo gledani, a s druge, niti nama nije bilo baš svejedno jer je trajao rat u biti. Ne znam jesu li  svi u Zagrebu to osjetili i znali ali ja jesam.

Novci! Naravno uvijek ti trebaju novci, ti si klinac, ekipa oko tebe je ok, ima starijih dečki ali ne možeš se stalno švercati, a s obzirom da sam živio u domu imao sam tjedno ili mjesečno neku siću na raspolaganju ali naravno nikad dovoljno.

>>>BIVŠI PRIPADNIK SKINHEADSA: ‘U trenutku moje inicijacije Dinamo se zvao Croatia, a ja sam postao navijač!’

Tako da sam često sam znao od centra grada pa sve do Cibone ili Tuškanca, jednostavno sam uzimao novce iz džepova nekih šminkera. Nisam naravno to radio sam ali ostatak ekipe nije bio bas pretjerano oduševljen takvim stvarima. Eto, meni su to radili pa sam i ja drugima radio.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Mrzio sam šminkere, mrzio sam njihove lijepo ispeglane košulje, neke šminkerske špic papak cipele, kapute koje su nosili po zimi… Mrzio sam miris Blue Jeans Versace parfema na njima, mrzio sam ih dok su pod rukom vodili lijepe ušminkane cure.[/box]

Sve to sam mrzio i izrazito mi je išlo na živce. Mrzio sam to što će se poslije izlaska vratiti u svoj stan kod mame i tate na toplo, nazvati curu još jednom prije spavanja i što će im mama dati tabletu ako ih zaboli glava, dok ja nisam ništa od toga imao.

Mrzio sam što idu na fakultete i što će jednog dana postati neki šefovi koji će jebati ljude u mozak samo zato što su se oni “žrtvovali”. E takve ljude sam mrzio tada, mrzim ih danas i mrzit ću ih uvijek jer ih poznam. Oni bi bili isti, bili oni maltretirani u životu ili ne, bili bi isti jer ih sistem tome nauči.

Držao sam mu nož pod vratom

Radio sam i poslove, premještao neki namještaj, prodavao masažere od kuće do kuće, a sve da bih imao nešto novaca.

Jedne noći, onako bezveze došao je po mene jedan naš skin. Inače je bio iz Petrinje, nosio je njemački Iron Cross na spitki, obučen uvijek u crno. Krenuli smo do grada, naravno sreli još jednog našeg, skupili neke novce i otišli u Cibonu jer je tamo bila trgovina koja je radila cijelu noć. Išli smo po pivo i cigarete pa dalje što bude bude, a znajući da u svakom trenu možemo naletiti na AFF.

Zbog toga sam nosio sa sobom uvijek jedan leptir nož, nekad i bokser. Ušli smo u one hodnike i krenuli u tu trgovinu, otvorim vrata, a unutra je bilo jedno 5 punkera i s druge strane vani još njih nekoliko.

U sekundi je nastao kaos. Mi smo se zaletili na njih, a oni su odmah krenuli trčati van i vikati “skinsi, skinsi” . Jedni su počeli bježati onom glavnom cestom, a drugi na drugu stranu prema Tehničkom muzeju, a tako i mi. Krenuo sam za dvojicom. Ovaj prvi je trčao iz sve snage i pobjegao i svom frendu i meni, a drugoga nisam mogao nikako uhvatiti u trku za jaknu.

[box type=”shadow” align=”” class=”” width=””]Trčao sam za njim iz petnih žila i u jednom trenu uspio sam svojom nogom zaplest njegove. Kako je pao, taj zvuk kad ti faca i ruke grebu po asfaltu u padu, kleknuo sam nad njim, uhvatio ga za kosu i stavio mu nož pod vrat. Pitao sam ga – šta je AFF punkeri, hoćete nas tući, slomiti, ubiti, a on je vikao ne, ne, ne, nije on taj ovo ono…[/box]

Ma, rekoh, nije me briga, udario sam ga samo par puta pod rebra. Ionako se toliko razbio pri padu da nije bilo potrebe više da ga uopće udaram. I još sam mu rekao – zapamti tko te tukao i svoj nadimak, koliko sam bio ufuran. Uglavnom većina njih je dobila batina. Adrenalin,a u isto vrijeme si mislim jebote, pa što to radim. Držati nož pod vratom nekome?

U isto vrijeme sam bio zadovoljan sobom ali me i pekla savjest. Teško je to za opisati. Ali ipak sam postao ono, netko koga će se drugi bojati, a ne ja drugih.

*Posljednji nastavak Krešine ispovijesti čitajte na portalu Zagreb.info u petak, 17. ožujka

>>>BIVŠI PRIPADNIK SKINHEADSA: ‘Slavili smo Hitlerov rođendan i vodili rat na zagrebačkim ulicama’

>>>BIVŠI PRIPADNIK SKINHEADSA: ‘ Kako sam zapalio punkerski skvot i postao ultimativni huligan’

Komentari