Žena s dva života, hrvatskim i australskim.
Ina Vukić istaknuta je hrvatska iseljenička blogerica i kolumnistica. Po struci je psihologinja, a tijekom Domovinskog rata skupljala je humanitarnu pomoć za žrtve rata u Lijepoj našoj i BiH. U nedavnom intervjuu za Croexpress progovorila je o svom životu, Hrvatskoj i Zagrebu, u kojem boravi ovih dana.
Prošlo je nekoliko dugih godina od kada je posljednji put bila u Zagrebu, a čini se da ju on svaki puta oduševi.
“Pet godina je prošlo, zbog mnogo posla jednostavno nije bilo prilike da dođem. Ali kćer je bila tri puta, čak je i šest mjeseci boravila na Croaticumu da usavrši jezik, što joj je bilo vrlo dobro iskustvo. Ona inače u Australiji radi kao savjetnica za medije, novinarka je, a sad je i na magisteriju iz međunarodnih odnosa.
Što se Zagreba tiče, prvo što me se dojmilo su obnovljene i uređene fasade, baš sam se ugodno iznenadila. Naličje je vrlo bitno. Zagreb više nema toliko mnogo derutnih fasada, vidi se da se ulaže, da se radi i gradi. Oduševio me i prijateljski stav i vedrina mnogih ljudi, njihova dobrodošlica”, rekla je Ina.
Ipak, njezina ljubav veže se za cijelu Hrvatsku, nije koncentrirana samo na glavni grad i počastila nas je lijepim riječima.
“Oduševljena sam što Hrvati i Hrvatice koje poznajem i koje sam vidjela nisu izgubili onaj istinski duh održavanja prijateljstva. Imate osjećaj da ste stvarno dobrodošli. Ta nit nije baš tako izražena na Zapadu”, priznaje blogerica.
Nažalost, nešto ju je i rastužilo i razočaralo.
“Čini mi se da često ne možete napredovati prema vlastitom znanju i umijeću već da ovisite o tome koga poznajete. To je nekakva obrnuta situacija od onoga na što sam navikla na Zapadu. Naravno i tamo ima određenih smicalica i malo nepotizma, ali ne toliko, ne prevladavaju kao ovdje. Ovdje je prva stvar kad tražiš posao koga poznaješ, umjesto natjecanja. To me razočaralo jer je to jedna navika, mentalni sklop koji je nastao tijekom bivše Jugoslavije.
Kad se stvarala slobodna i demokratska Hrvatska meni je veselje bilo u zamisli da će mladež u Hrvatskoj imati jednake prilike kao što imaju naša djeca. Date molbu za posao, ako uspijete uspijete, ako ne, opet ćete pokušati drugdje. Ali imate priliku pristupiti, dokazati se među konkurencijom. To me razočarava, da tu nema velikog pomaka”, zaključila je Ina.
