KREĆE VELIKA ‘HAJKA’ NA GRADONAČELNIKA: ‘Bandiću, dođi i budi na jedan dan tetak u vrtiću’!

zagreb.hr

Gradonačelnika Milana Bandića dobro su uznemirile i uzrujale tete iz vrtića koje su se u iznimno velikom broju okupile na glavnom zagrebačkom trgu te tako po drugi put javno progovorile o alarmantnom stanju u glavnoj hrvatskom gradu.

Gradonačelnik je odmah neki dan u gradskoj upravi pozvao sve medije i obavijestio svekoliku javnost o pravoj istini (onoj koju on želi čuti i vidjeti) i što je u stvari činjenično stanje u svezi funkcioniranja vrtićkog sustava dok je on gazda. Po fotografijama sa službene stranice grada Zagreba, vidimo da je okupio najvjernije suradnike kako bi mu pomogli u kontra napadu, ali i direktnom vrijeđanju i zastrašivanju i omalovažavanju žena koje su se, zamislite, usudile reći da imaju već cijeli niz godina probleme i koje žele ukazati, na što imaju pravo da sustav puca po šavovima.

Odmah je tu pripremljena powerpoint prezentacija, brojke i slova sa svih strana strše, ali znakovito gradonačelnik u svom stilu: napad je najbolja obrana, posebno kod ženskog roda, jer ipak sam ja jedan muškarac!, bira slijedeće:

“Sindikat taj i taj 2900 članova, sindikat taj i taj 390 članova, SOMK 40 članica”, i postavlja pitanje SOMK-u: “Znate li što činite”?

“E, sad Vi slušajte okupljeni u dvorani dalje”, i tako krenu brojke, slova i demagogija, standardno.

BESPLATNI VRTIĆI ZA SVE!

Božica Žilić, predsjednica Sindikata obrazovanja, kulture i medija kao prozvana odgovara gradonačelniku: “Pa koju mi to imamo moć? nas 40 da “zatalasamo,uznemirimo,iznerviramo,informiramo,okupimo” više tisuća ljudi na glavnom zagrebačkom trgu. Meni se više čini da se gradonačelniku više potkrala koja nula u broju ili on možda misli da imamo 40 podružnica koje opet čine malo više nula od onog broja kojeg je on prezentirao medijima u gradskoj upravi”.

Molimo gradonačelnika da bude odgovoran, te da će nas pozvati na razgovor jer smo mi pismeno artikulirale sve svoje zahtjeve na koje još uvijek nismo dobile nikakav odgovor niti nam se itko iz Zagreba usmeno ili pismeno obratio.

Mi žene mu poručujemo, da nismo njegov “poslušni” Sindikat, te da nas neće moći odstraniti niti kirurški niti zastrašiti na bilo koji način, a to što nas ignorira, podsjećamo ga da je i on kao i mi korisnik gradskog proračuna i svaki mjesec prima osobni dohodak od istih tih roditelja čiju djecu čuvamo i brinemo za njih svaki dan.

Na tvrdnju da je Zagreb iznad svih prosjeka, predsjednica Žilić je rekla da je usporedba sa Zagrebom nepristojna jer prihodi malih mjesta i uspoređivati se sa malim sredinama ne priliče, ali generalno tvrdi da je stanje u Hrvatskoj miješano, postoje dobri primjeri ali i oni zabrinjavajući. Zagreb je definitivno alarmantan.

Gradonačelnik se ne ponaša u maniri dobrog gospodara a najviše ju zabrinjava što se zakoni Republike Hrvatske koji postoje ne primjenjuju u gradu Zagreb, što je šokantno, pa ispada da grad kojim upravlja Bandić je izuzet iz tog slučaja. Kako bi Darinko Kosor rekao, pa i pušten je iz zatvora zato što je gradonačelnik grada Zagreba.

Stvar je u tome što tempo i dinamika su jako spori u gradu Zagrebu, odnosno rješavaju se stvari stihijski,bez plana,strategije,evaulacije,analize nego gasi se požar dan za dan!

Apsolutno je pohvalno što grad Zagreb izdašno financira cijenu vrtića, pa zato valjda i imaju određene mjere,strategije,programe kada se bore za naš glas svake četiri godine na izborima.

Poznato je da više od 50% korisnika plaća cijenu 150 i 300 kuna, te da su mali postoci onih koji plaćaju veće iznose. Ali s obzirom na ekonomsku situaciju u Hrvatskoj, i da svaka obitelj ima ne samo jedno dijete nego i više, pa druge obaveze, kredite npr, ili su ostali bez posla. I to je puno. Ja bi bila najsretnija kada bi svi vrtići u gradu Zagrebu bili besplatni, a to je svakako nešto što ćemo se mi kao sindikat dugoročno zalagati. Kratko i jasno je replicirala gospođa Žilić.

NIKAD DOSANJANI SAN, BITI TETAK U VRTIĆU!

Predlažemo slijedeće, zažmiriti i zamisliti gradonačelnika jedan dan kao tetka u vrtiću:

Roditelji u kišno jutro pristižu s djecom u prvu jasličku grupu u kojoj su djeca  rasponu od godine do dvije starosti, tetak Bandić ih je sve redom toplo pozdravi, izgrlio ih i čvrsto i obećao da su njihovi anđeli u najboljim rukama, te da on dela sve po pravilima službe. Malo kasnije tetak Bandić izdaje naredbu: svi prije doručka moraju odraditi vježbanje.

“40 kilometara oko vrtića! Idemo! Brzo“, naredio je tetak Bandić još pospanim dječacima i djevojčicama.

Malo se dječice odazvalo njegovom pozivu, a oni koji i jesu, brzo su odustali. No tetka Bandića to nije smelo, on ima svog vjernog Rudija.

“Nemam ja vremena za neradnike, ako želite posao u mojem timu morate biti bolji od mene”, vikao je Bandić svaki put kad bi napravio novi krug oko vrtića i susreo se s grupom mališana.

Srećom, trud i muka su nagrađeni doručkom – zdjelica rijetkog griza. “Neka svatko nađe svoga para! Lijepo uzmete žličicu, zagrabite malo griza i nahranite svog para. Onda se izmjena! Gledajte, ja imam svog Dušana Ljuština, mi ćemo Vam lijepo pokazati. Evo Dušane, jedi mi iz mojih usta“, objašnjava Bandić.

Dječica su se trudila, ali uzalud. Nakon doručka, treba se umiti se, obaviti nužde i oprati ruke. U malenoj i pretrpanoj kupaonici nastao je kaos. Jedan dječak je došao do njega i rekao.

“Teta, ja sam se ukakao”, zavapio je dječak. Bandić je na trenutak zastao i sagnuo se do dječaka i kao iz topa izgovorio: “Neka institucije pravne države rade svoj posao”.

Djeca nakon toga su poželjela se poigrati sa svojim novim tetkom te su predložili da bi se oni najviše voljeli igrati željeznice. Ali da vlakića, pruga,i uniformi nemaju. Tetak Bandić odmah zove na mobitel svog najvjernijeg suradnika Ivicu Lovrića, pročelnika za obrazovanje, kulturu i šport. “Ivice, gdje si ti do sad? Donesi brzo sve što možeš iz one tvoje bivše škole, i skoči do Glavnog željezničkog kolodvora i dovuci onu tvoju uniformu skretničara u kojoj si onomad radio”, veli Bandić.

Lovrić, brzo i ekspeditivno obavlja sve zadatke i priključuje se igri sa gradonačelnikom. Djeca sva ushićena jer su sad pod nadzorom dva tetka, potpuno zaboravljaju na ručak i spavanje, te već u poslijepodnevnim satima roditelji ih preuzimaju.

Dolazeći svojim kućama djeca su ogladnila, pa roditelji pitaju: “Pa šta niste klopali u vrtiću? Kako klopali? pa igrali smo se cijeli dan, a klope nema jer za 9 kn tete su napravile ujutro griz i to je to”.

Sad stvarno otvaramo oči i više ne sanjamo, nema smisla, a i ne sviđa nam se nikako taj naš san da ne bi postao stvaran. Idu izbori, pa ne znamo da li će možda gradonačelnik u sklopu svoje kampanje postati tetak u vrtiću. Samo da ne padne izbor na moj vrtić, ili možda bi bilo baš super da padne na moj vrtić!?


Komentari