Od Velikog zagrebačkog potresa prošla 141 godina: dvoje mrtvih, uništena Katedrala, od posljedica umro naš najutjecajniji pisac

Foto: Wikimedia (Ivan Standl)
„Dne 9. studenog 1880 svanusmo u Zagrebu težkim mutnim jesenkim jutrom. Barometar stajaše 547 milimetara; termometar pokazivaše 9,4 ºC; tanka jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipila je riedka kišica, dočim je sa sjevero-istoka puhao hladan, vlažan vjetar. Nješto preko pola osam sati začuje se podzemna tutnjava, nalik na jaku tutnjavu težko natovarena željezničkog vlaka, a umah zatim potrese se zemlja takovom žestinom, kakovoj ne samo neima pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih zagrebačkih… Sravnivši svoj žepni sa onim stalnim chronometrom, pronašao je prof. Stožir, da je zagrebački potres započeo u 7 h 33 min 53 sec, te trajao 10 sekunda.
Posljedci ovoga potresa bijahu užasni. Izvješće zagrebačkoga motrilišta glasi: iza prvoga udarca uzvitlala se cielim gradom silna prašina; dimnjaci i silno ciglovje popadaše s krova, vatrobrani zidovi porušiše se te pokriše ulice ruševinom. Jedan čovjek je mrtav a više jih ranjeno.“ 
Zagrebačka katedrala, foto: Wikimedia (Ivan Standl)
Zapisao je tako o velikom zagrebačkom potresu 1880. godine Josip Torbar, hrvatski prirodoslovac, biolog, geolog, meteorolog i povjesničar znanosti, član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Danas, 9. studenog, prisjećamo se velikog zagrebačkog potresa, jačine 6,3 po Richteru, s epicentrom na Medvednici, koji je razrušio Zagreb.

50 mlijuna kruna teška obnova

Potres koji je još snene Zagrepčane uhvatio nešto poslije pola osam ujutro, u toliko je oštetio Katedralu da joj je bila potrebna temeljita obnova. Slično je bilo i s crkvama sv. Franje na Kaptolu i Majke Božje Remetske u Remetama. Ona je, naime, bila vrlo blizu epicentra pa je stradala iznimno jako.

Crkva u Remetama, foto: Ministarstvo kulture (Ivan Standl)

Zbog posljedica potresa umrlo je dvoje Zagrepčana – litograf Petar Stanić i bankovni službenik Lavoslav Smetana. Na Stanića se srušio dimnjak u Kačićevoj ulici, ali na svu sreću, dijete koje je bilo s njim, prošlo je – bez ogrebotine!

Tadašnji gradski službenici zabilježili su da zbog razornog potresa treba obnoviti čak 1758 kuća. Franjo, car Austro-Ugarske monarhije, tim povodom donirao je 20 tisuća forinti, ali taj je iznos bio dovoljan za obnovu tek nekoliko kuća. Prema nekim procjenama, obnova Zagreba koštala je oko 50 mlijuna kruna. To je otprilike polovica tadašnjeg godišnjeg državnog proračuna.

Bježali na vlak

Zanimljivost je i da je nakon potresa Glavni kolodvor izdao 3.800 putničkih karata, građanima koji su u strahu bježali od naknadnih potresa. A tada je, nakon glavnih udara, uslijedilo 185 podrhtavanja tla, sve do 1881. godine.

1 euro = 7,53450 kuna

U Zagrebu su tako nakon razornog potresa ostali uglavnom siromašniji Zagrepčani koji nisu imali dovoljno novaca otići kod obitelji u druge krajeve Monarhije, pa su ostali pomagati čistiti Zagreb.

Foto: Muzej grada Zagreba (Ivan Standl)

To je učinio i ondašnji gradski senator August Šenoa koji je pomagao pri saniranju ruševina na hladnim zagrebačkim ulicama, pa obolio od upale pluća. Upravo od posljedica upale pluća Šenoa je umro 1881. godine.

Velika obnova Zagreba

Veliki dio grada bio je srušen, a naročito stara gradska jezgra, skupa s crkvama, bolnicama i obiteljskim kućama. No, jedna građevina oduprla se snažnom podrhtavanju tla. Bile su to mirogojske arkade!

Gradnja je bila tek na početku i to pod budnim oko arhitekta Hermana Bollea, sinonima za obnovu Zagreba. On je naime bio zadužen za izgradnju vanjskog dijela zida najljepšeg zagrebačkog groblja. Arkade su toliko dobro građene, da su bez štete pretrpjele potres, aarhitekt Bolle dobiva posao od Zagreba učiniti velegrad!


Komentari