Zagrebački sanitetski prijevoz kreće u štrajk: Dosta im je da ih se tretira kao radnike drugog reda

Foto: Damir Krajac / CROPIX

Djelatnici zagrebačkog sanitetskog prijevoza od srijede kreću u štrajk jer, kako kažu, dosta im je da ih se tretira kao radnike drugog reda, prenosi Z1 televizija.

“Potplaćeni smo, svaki od nas oko 120 zaposlenih radi za dvojicu, a vozila nam se raspadaju. Za razliku od kolega iz hitne pomoći, uvjeti u kojima radimo višestruko su lošiji, a plaće manje, kaže Mišel Majetić, predsjednik Hrvatskog sindikata sanitetskog prijevoza.

Sve je krenulo još 2011. godine, kada je tadašnji ministar zdravstva Darko Milinović, odnosno, tadašnja HDZ-ova Vlada krenula u takozvanu reformu hitne pomoći, za što je potrošeno 90 milijuna eura. Perjanica te famozne reforme, kaže Majetić, bilo je razdvajanje hitne pomoći i sanitetskog prijevoza. Do tada su oni bili jedno, a radnici, prvenstveno vozači, ponekad su upravljali vozilima hitne pomoći, a ponekad onima saniteta.

Iako, kaže Majetić, u početku nije bilo velikih razlika, barem ne u Zagrebu, mada je već bila donesena i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova, sve je za zagrebačke radnike u sanitetskom prijevozu nizbrdo krenulo 2016. godine. Tada su im, tvrdi, srezane plaće.

“Vozač u sanitetskom prijevozu danas ima koeficijent 0,776, a do tada je imao 0,951. Tehničar u sanitetu, pak, sada ima koeficijent 0,951, dok je do tada imao 1,067. Ako usporedimo plaće nas u sanitetu i kolega u hitnoj pomoći, a takve plaće smo do 2016. godine imali i mi, onda se tek vidi o kakvim se razlikama radi. Vozač u sanitetu mjesečno prima između 4500 i 5500 kuna, dok vozač hitne pomoći prima između 6500 i 7000 kuna. Tehničar ili medicinska sestra, s druge strane, u sanitetu je plaćena oko 5000 kuna, dok onaj ili ona u hitnoj može dogurati i do 8000 kuna”, tvrdi Mišel Majetić.


Djelatnici sanitetskog prijevoza u Zagrebu dnevno obave između 350 i 500 prijevoza. Primjerice, u 2017. godini, obavili su, govori Ratko Sović, član predsjedništva Hrvatskog sindikata sanitetskog prijevoza, 220 tisuća prijevoza.

Dužni su pomoći u slučaju prometnih i sličnih nesreća do dolaska ekipe hitne pomoći, a nerijetko obavljaju i njihove poslove, osobito u manjim sredinama gdje je timova hitne pomoći malo. No sve Vlade od 2012. godine, kao i Grad Zagreb, oglušuju se na njihove zahtjeve da ih se po koeficijentima izjednači s kolegama iz hitne pomoći.

Obijali su mnoga vrata, bili na nekoliko pregovora s predstavnicima Ministarstva zdravstva, kao i Gradskog ureda za zdravstvo, no sve je završilo neispunjenim obećanjima. Razgovarali su, kažu, i s aktualnim ministrom zdravstva, Vilijem Berošom, tada zamjenikom smijenjenog Milana Kujundžića. Razgovarali su i s Kujundžićevim prethodnikom, kao zagrebačkim pročelnikom za zdravstvo Vjekoslavom Jelećom.

“Dva milijuna kuna, samo dva milijuna kuna godišnje trebalo bi izdvojiti da mi dobijemo koeficijente kakve smo nekada imali. Pa kakva je to država, kakav je to glavni hrvatski grad, koji nemaju dva milijuna kuna godišnje da se ispravi ova nepravda s koeficijentima”, tvrde.

Gradovi Split, Rijeka, Osijek, Varaždin te Istarska i Zagrebačka županija, tvrde oni, iz Hrvatskog sindikata sanitetskog prijevoza, ovom su problemu doskočili.

“U Zagrebačkoj županiji, primjerice, to je riješeno sistematizacijom radnih mjesta na način da se vozač i tehničar ili sestra u sanitetskom prijevozu vode kao vozač hitnog/sanitetskog prijevoza i medicinski tehničar ili medicinska sestra. Koeficijenti su im viši nego kod nas u Zagrebu. Za razliku od naših 0,776 za vozača i 0,951 za sestru/tehničara, oni imaju 0,951 za vozača i 1,067 za tehničara. Dakle, kao što smo mi nekada imali i kao što imaju kolege u hitnoj pomoći”, pojašnjava Ratko Sović.

Naši sugovornici tvrde i da su uvjeti u kojima rade neadekvatni. Sva sredstva ulažu se u hitnu pomoć, dok je sanitetski prijevoz zadnja rupa na svirali. Kada hitna dobije nova vozila, njihova stara i dotrajala šalju se sanitetu. Nedostaje im i opreme, a nekoliko puta dogodilo se i da im se, na putu za bolnicu, zapalilo vozilo dok je pacijent bio u njemu. Na svu sreća, kažu naši sugovonici, nitko nije stradao. Osim toga, dodaju, nerijetko im nedostaje i članova ekipe jer im općenito nedostaje radnika. Navodno su mnogi otišli nezadovoljni uvjetima rada, a novi ne dolaze jer znaju koliko ih posla čeka i koliko će malo za njega biti plaćeni.

“Ekipu sanitetskog prijevoza, prema pravilima, čine medicinska sestra ili medicinski tehničar te dva vozača. No često se događa da smo u kombiju samo nas dvojica pa je jedan od nas to što i je, vozač, a drugi “glumi” medicinskog tehničara. Pa mi smo vozači, nemamo završenu medicinsku školu, nemamo licencu za za obavljanje poslova medicinskog tehničara”, pojašnjava Majetić.

Iako su i Ministarstvo zdravstva, kao i Gradski ured za zdravstvo, s ovom situacijom i više nego dobro upoznati, do danas nisu poduzeli apsolutno ništa da se ovakav način rada više ne sprovodi, govore sindikalisti.

“Znate li Vi da mi svakodnevno vozimo ljude koji moraju ići na hemodijalizu, kemoterapiju, koji moraju u bolnicu jednom dnevno. Da su naši pacijenti uglavnom teško bolesni i slabo pokretni, najčešće umirovljenici koji nemaju nikoga da o njima brine. Pa zar je to usluga koja im se pruža, dotrajala vozila koja su opasna i za njih i nas i ostale sudionike u prometu i potplaćeni radnici koji ponekad uopće niti nisu medicinski djelatnici već vozači”, kaže Sović.

Vlada, kao ni samo Ministarstvo zdravstva, nisu iskazali volju da se u zakonskom periodu pristupi izmjeni Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova, kao ni da se radnicima u sanitetskom prijevozu “vrate” stari koeficijenti, kažu u Sindikatu. U cijelu su priču, u vrijeme procesa mirenja, uključili i resorni gradski ured ne bi li Grad Zagreb osigurao sredstva, spomenuta 2 milijuna kuna godišnje za nadomjestak razlike u koeficijentima.

“Način na koji bi se to ostvarilo je izmjena Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta i Pravilnika o plaćama u Nastavnom zavodu za hitnu medicinu Grada Zagreba, što je Uprava Zavoda i potvrdila kao mogućnost na sastanku održanom još 7.12.2019. Takva se sistematizacija, po uzoru na Zagrebačku županiju, trebala provesti do 31.1.2020., no nije. Na žalost, svjedoci smo još jednoj manipulaciji od strane mjerodavnih. I zato ćemo u štrajk, jer nije provedeno ono što nam je obećano, a u zapisniku crno na bijelome piše da Sindikat ima pravo pokrenuti štrajk ukoliko se do 31.1.2020. ne donese izmjena internih akata”, zaključuje Sović.

Štrajk revoltiranih radnika sanitetskog prijevoza, koji podržava velika većina sestara, tehničara i vozača, počinje u srijedu, 5.2.2020. u 6 sati ujutro, i trajati će sve do ispunjenja zahtjeva sindikata, a to je, dakle, izmjena sporne Uredbe ili vraćanje starih koeficijenata u sanitetskom prijevozu.

Komentari

loading...