Nakon što je prije dva dana objavljen natječaj za zakup nekoliko kvartovskih sportskih igrališta, zagrebački HNS poslatio je upit gradskoj upravi – za koga se zapravo grade igrališta? Za stanovnike kvartova ili samo za odabrane?
Davanje u zakup pojedinih sportskih igrališta nije samo po sebi sporno. Ali, kada se radi o asfaltnom igralištu za košarku ili mali nogomet, koje je nerijetko jedino igralište u čitavom kvartu, onda s punim pravom pitamo gradsku upravu na koji to način štiti javni interes, odnosno interes i potrebu svojih građana da imaju nesmetan pristup igralištima za sportsku rekreaciju i bavljenje sportom. Ti isti građani su sva ta igrališta izgradili izdvajanjem svojih novaca u gradski proračun, te imaju pravo od svog grada očekivati da se brine za njihove potrebe, a ne za potrebe odabranih.
Natječajem kojim se sportski centri i igrališta na, recimo, Barutanskom brijegu, Gornjem Stenjevcu, Medvedgradu ili Tuškancu žele dati u zakup na 5 godina, opet se pojedinačni i privatni interesi stavljaju iznad javnog interesa i interesa i potreba građana Grada Zagreba, kao što je to učinjeno i na sportskom centru na Sveticama.
Pri tome je zanimljivo primijetiti da se mjesnu samoupravu ništa ne pita, niti informira o namjerama, iako su gradonačelniku i gradskoj upravi puna usta o važnosti mjesnih odbora i gradskih četvrti za kvalitetu života građana Zagreba. Dapače, oni su zadnji koji saznaju da se njihova igrališta daju u zakup.
Stoga još jedanput ponavljamo pitanje – čija su zapravo kvartovska igrališta? stoji u priopćenju zagrebačkog HNS-a.
