Peović: ‘Seksistički i šovinistički komentari su izraz nemoći onih koji tu svoju agresiju ne mogu na neki drugi način ispoljiti’

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Povodom Međunarodnog dana žena razgovarali smo sa saborskom zastupnicom Katarinom Peović koja nam je skrenula pozornost na neravnopravnost žena u društvu od zapošljavanja do mirovina koje su ispod granice siromaštva. Osvrnula se i na raspodjelu kućanskih poslova te otvorila zanimljivo pitanje o razvrstavanju otpada.

Što za vas predstavlja Dan žena?

To je važan dan u godini, trenutak u kojem upozoravamo na poziciju onog dijela društva koji je u podređenom statusu, koji ima otežane uvjete u odnosu na drugi dio. Kad govorimo o pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti i tome da smo je Hrvatska 8. u Europi na toj nepopularnoj ljestvici, onda moramo biti svjesni da to siromaštvo i socijalna isključenost najviše pogađaju žene.

Kad ukazujemo na veliki broj umirovljenika koji imaju mirovine ispod granice siromaštva, onda govorimo u velikoj mjeri o umirovljenicama. Kad govorimo o nezaposlenima i da naša zemlja ima jednu od najslabijih stopa zaposlenosti u Europi, onda opet to najviše pogađa žene. Svi ti problemi najviše pogađaju žene.

Jeste li se susreli sa spolnom diskriminacijom?

Jesam, mislim da nema žene u društvu koja se nije susrela s nekim oblikom diskriminacije. Ženama se u politici puno oštrije ocjenjuju izjave i stavovi, često se žena koja je političarka već samim time što govori u korist radne većine i što je u javnom prostoru odučila istupiti i govoriti u ime te većine, smatra agresivnom.

Odnosno već se sama hrabrost doživljava kao agresivnost – dok se kod muškarca koji je nekad bahat i bezobrazan to smatra muževnim pa i šarmantnim. Žene moraju biti racionalne i pokazivati puno veću dozu kontrole jer će bilo kakvi drugi tonovi biti protumačeni onako kako ne bi bili protumačeni da je riječ o muškarcu.

Kako se nosite s negativnim komentarima?

Kad sam se odlučila ući u javni prostor već sam se odlučila da neću dozvoliti da me negativni komentari previše diraju, a u javnom prostoru želite biti na strani onih koji su slabiji, onih koji nemaju glasnogovornike za razliku od većine politike koja stoji na strani privilegiranih elita, zapravo osjećate da su takvi komentari koji su seksistički i šovinistički, da su izraz nemoći onih koji tu svoju agresiju ne mogu na neki drugi način ispoljiti tako da bi bilo naivno da bilo koja žena koja je odlučila istupiti da to uzima srcu jer su takvi napadi prije svega – izraz nemoći. Ako nije moguće da taj kritičar artikulira tu kritiku na bilo koji drugi način onda on više govori o sebi, u tom smislu nisam mimoza.

Smatrate li da postoji podjela na muško ženske poslove?

Mislim da bi se iznenadili kad bi pogledali neka istraživanja (i to naravno neugodno iznenadili) jer ipak imamo dojam da su u odnosu na naše majke i bake stvari bolje i sigurno jesu bolje, ali što se tiče podjele, istraživanja pokazuju da muškarci nisu svjesni koliko žena preuzima na sebe.

Često nije riječ o svjesnoj diskriminaciji, zločestoći, nego  muškarci jednostavno od djetinjstva nisu prisiljeni da preuzimaju taj tip odgovornosti na sebe, a kad ga preuzmu skloni su puno više cijeniti to što su napravili i ne percipirati koliko je žena na sebe preuzela, a da se to nije ni vidjelo.  Istraživanja pokazuju da kad se uključi sat – žena obavlja tog reproduktivnog rada, kućanskog rada puno više nego muškarac, da je tu neusporedivo više sati u korist žene.

Naravno ima i individualnih primjera koji su drugačiji i ne možemo generalizirati, ali tu je potrebno baš osloniti se na istraživanja koja dokazuju da žene još jako puno preuzimaju i to treba mijenjati jer ako je tako – onda nemamo svi iste pozicije i nemamo iste uvjete, nije isto ako doma kuhaš, spremaš, dojiš, ideš u nabavku, a istovremeno radiš sve ono što radi i muškarac na radnom mjestu.

Evo, za primjer perspektiva u Zagrebu koja se uopće ne uzima u obzir je razvrstavanje otpada koje naravno pozdravljam, ali i tu treba upozoriti da je rodna perspektiva izuzetno važna. Nije razvrstavanje otpada besplatno, netko razvrstava otpad i nažalost je i tu rodna perspektiva zastupljena.

Sigurna sam da i tu žene više razvrstavaju. To je dio tog reproduktivnog, kućanskog rada – i on nije besplatan već se „plaća” radnim satima izdvojenima za taj posao. To je samo jedan detalj, ali ima ih puno više koji su prisutni tu, od kuhanja do spremanja, odvođenja djece u vrtić, rada s djecom i čitanja priča, svega onoga što se tradicionalno nameće ženi.

Žene u vojsci i na ratištu?

Kao mirotvorka rekla bih nešto i u korist muškaraca, zagovaram nenasilje i ne podržavam rješavanje konflikata oružjem. Postoje muškarci koji imaju prigovor savjesti i ne žele se boriti, mislim da je to pravo danas muškarcima potrebno osigurati i da nitko ne smije biti prisiljen da koristi oružje. Nebitno muška ili ženska osoba – svatko mora imati pravo odbiti se boriti ako to ne želi.

Žene pristupaju vojsci i to ide s digitalizacijom rata. Sad više nije bitno da imaš mišiće i mušku muskulaturu da bi se borio jer se već dugo ne borimo šakama i mačevima pa je i logično da će i neke žene pristupati vojsci.

Komentari