Nesuđeni šef Srebrnjaka sat vremena udarao drvljem i kamenjem na Možemo: Da je ’45. strijeljali bi me

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Udar na mene došao je iz ekstremističkog lijevog legla, spektra kojem pripada i ‘Možemo’ – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, prim. dr. sc. Darko Richter, ugledni pedijatar, alergolog i klinički imunolog, koji je morao odustati od toga da bude ravnatelj zagrebačke Dječje bolnice Srebrnjak, nakon što je na njega izvršen političko-medijski pritisak: – Da je ’45. mene bi strijeljali!

Dr. Richter je u emisiji razotkrio kako nova zagrebačka vlast “bira podobne, a ne sposobne i stručne”: – Naravno da sam znao tko su oni i naravno da su oni znali tko sam ja… Sad mogu ispričati što se točno događalo na jednom ručku s određenim brojem ljudi, koji su posve sigurno informirali one iz ‘Možemo’ o tome što sam govorio, smatrajući da bi bilo lijepo da se osobe s različitog ideološkog spektra nađu, vođeni kriterijem stručnosti, na nekom poslu koji nema veze s ideologijom i da se našem narodu da neka nada u mogućnost rješavanja svakodnevnih problema, bez upliva politike. Međutim, to se nije dogodilo jer je nekome, očito, važnija bila podobnost, a ne sposobnost.

‘Možemo’ je došao na vlast komunalnom retorikom i potrebom da se smijeni bivša korumpirana oligarhija u Gradu Zagrebu, međutim, ekstremističko leglo iz njihovog vlastitog političkog spektra medijski ih je pritisnulo i oni su se uplašili – objasnio je ugledni liječnik: – Ustuknuli su bojeći se daljnje, nove hajke umjesto da su stali iza mene sa obje noge!

Prvi puta ga je eliminirao SDP 2000-te!

Ovo je drugo političko skidanje glave dr. Darka Richtera – prvi puta se našao na udaru SDP-a 2000. godine: – Već sam rekao da bi me strijeljali da je, kojim slučajem sada ’45. godina, ali da je ’45. bila 2000., mene bi isto strijeljali!

“Bio sam pomoćnik ravnatelja KBC-a Zagreb od 1993. do 2000. godine. Do 01. svibnja 1993. godine, kada sam došao u upravu, gubici su bili isti kao 1988. ili 1968. godine i smatralo se da zdravstvo ne može raditi bez gubitaka… Tim kojem sam pripadao, na čelu s ravnateljem, sad pokojnim profesorom Brzovićem, izvukao je već iste godine KBC da ne bude u gubitku i imali smo tri milijuna tadašnjih njemačkih maraka plus,” prisjeća se dr. Richter: “Sve do prosinca 1999. godine imali smo tri do osam milijuna, katkad i više njemačkih maraka na računu… Onda je došla 2000. godina i partija je odmah napravila sječu svih, od Brzovića na dalje. Mene su progonili s posebnim zadovoljstvom!”

Na pitanje tko je točno stiskao ekipu iz Možemo da ga eliminiraju iz Srebrnjaka, dr. Richter je odgovorio: – Postoje nekakvi dušobrižnici, to su inače oni koji ne vjeruju u besmrtnu dušu, ali vode brigu o pravovjerju u lijevo-ekstremnim krugovima!

Dr. Darko Richter je, kako kaže, mogao prkositi i inzistirati na tome da je legalno izabrani ravnatelj Srebrnjaka, međutim, dječju bolnicu, kako kaže, nije htio staviti u još teži položaj, pa je gospodski podnio ostavku: – U prethodnom razdoblju grad je svake godine ubacivao 30 do 40 milijuna kuna u Srebrnjak, pogotovo dok je dr. Nogalo bio ravnatelj… Onda je to smanjeno na deset milijuna, kad su ga smijenili… To je sve skupa jedna katastrofa i tu je sad trebao, ako ništa drugo, doći netko tko ne bi trošio k’o pijani milijunaš i vjerojatno bi već to bitno popravilo situaciju.

Dr. Richter je u Bujici prilično oštro uzvratio na optužbe, koje je na njegov račun u nekoliko zadnjih javnih istupa iznio dr. Boro Nogalo: – Boro Nogalo je čovjek koji je 23 godine bio ravnatelj Srebrnjaka i on nije naučio ništa drugo raditi! Kako je radio Srebrnjak i kako je Nogalo menadžirao tu relativnu malu bolnicu, najbolje pokazuju financijska izvješća u zadnjih pet, šest godina… Godine 2016. bili su u dugovima od oko 10 milijuna kuna. Godine 2017. ti su dugovi bili 15 milijuna kuna, pa 2018. godine 21 milijun, a 2019. godine to raste na otprilike 25 milijuna… Smjena Nogala svakako je imala veze s tom vrstom poslovanja, gdje se očito računalo na neograničenu solidarnost Grada Zagreba, gdje će Bandić stalno upumpavati novce… Tu je, očito, došlo i do sukoba između Bandića i Nogala, koji su do tada 23 godine savršeno surađivali. Nije ga nitko mogao maknuti niti misliti da bi ga mogao maknuti, unatoč svim spomenutim gubicima.

Komentari