Gradonačelnički kandidat Tomislav Tomašević, koordinatorica radne grupe za socijalnu politiku Iva Ivšić i članica Možemo! Naima Balić predstavili su u povodu obilježavanja Europskog dana međugeneracijske solidarnosti program Možemo! usmjeren prema osobama starije životne dobi.
“Grad Zagreb, kao i ostatak Hrvatske, suočava se s izazovima starenja, a naši stariji sugrađani i sugrađanke suočavaju se s neadekvatnim socijalnim i zdravstvenim uslugama, s nedovoljnim brojem mjesta u domovima, često sa siromaštvom; a ujedno su, u ovim teškim uvjetima, zabrinuti zbog ekonomskih posljedica pandemije i dostupnosti zdravstvene skrbi. Prošlogodišnji potresi oštetili su domove mnogima, a pandemiju koronavirusa starije osobe često provode u teškim uvjetima izoliranosti koje utječe na njihovo psihičko i fizičko zdravlje”, rekao je gradonačelnički kandidat Tomislav Tomašević na predstavljanju programa socijalne politike usmjeren osobama starije životne dobi.
“Kao stranka zelene ljevice, mi smo itekako osjetljivi na socijalna prava, posebice najranjivijih skupina koji žive ispod i na rubu siromaštva. Mi želimo našim sugrađankama i sugrađanima starije životne dobi omogućiti da imaju bolju institucionalnu i posebice izvaninstitucionalnu skrb, da mogu svoju starost provoditi sigurno i aktivno i da je mogu provoditi u svom kvartu, što bliže svom domu, svojim bližnjima i svojim prijateljima. Želimo im omogućiti sve uvjete koje možemo za kvalitetan život u mirovini”, istaknuo je Tomašević.
U proteklih 20 godina broj osoba starije životne dobi u Zagrebu porastao je za 20 posto (sa 115 000 na 138 000) te se udio stanovnika Zagreba u dobnoj skupini iznad 65 godina povećao s 14,8 na 17,2 posto. Starije se osobe suočavaju prvenstveno s neadekvatnim sustavom skrbi: nedostatkom mjesta u domovima za starije, nepostojanjem ustanova za hospicijsku palijativnu skrbu, nedostatkom usluga u zajednici i usluga pomoći u kući, nedostatkom patronažnih usluga.
O prijedlozima za unaprjeđenje sustava skrbi govorila je umirovljenica Naima Balić, članica Možemo!.
“Mi našim programom planiramo dodatne gradske domove za starije, i to posebno u onim dijelovima grada u kojima ih nema. Također, preuzet ćemo proaktivnu ulogu u razvoju hospicijske palijativne skrbi, jer je vrijeme da se osnuje ustanova za palijativnu skrb s minimalno 100 kreveta. Međutim, želimo prije svega omogućiti da svi mi koji možemo i hoćemo, i dok možemo i hoćemo, nastavimo živjeti u vlastitom domu i dobijemo što adekvatniju pomoć u kući – stoga ćemo posebnu pozornost dati izvaninstitucionalnim oblicima pružanja usluga i osnovati Centar za usluge u zajednici čijim radom ćemo koordinirati i unaprijediti usluge namijenjene starijima. Osnovat ćemo dnevne centre pri domovima zdravlja i domovima za starije i poboljšati sanitetski prijevoz te ponovno uvesti kućne posjete timova obiteljske medicine”, kazala je Balić.
Starija populacija nesrazmjerno je pogođena siromaštvom – na nacionalnoj razini čak 30 posto osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti su osobe starije od 65 godina (žene čak 33%), a mnoge starije osobe našle su se i u oštećenim domovima nakon poplava i potresa prošle godine. Dodatno, mnoge žive u energetskom siromaštvu i zimi nemaju sredstava za platiti režijske troškove. Zbog neprilagođenih zgrada i naselja, poput nedostatka liftova ili nogostupa nedovoljne širine za prolaz hodalice ili kolica, starije osobe često ostaju zarobljene u svom domu. Pandemija koronavirusa donijela je preko godinu dana izolacije za osobe starije životne dobi, izloženosti smrtnoj opasnosti i smrti bližnjih. Mnoge osobe starije životne dobi stoga trebaju materijalnu i psihosocijalnu pomoć.
Iva Ivšić, koordinatorica radne grupe za socijalnu politiku, istaknula je da problematiku osoba starije životne dobi Možemo!/ZJN! vidi kao problematiku koja dobrobiti u starosti pristupa cjelovito iz perspektive zdravlja, socijalne sigurnosti, ali i aktivnog života te je istaknula:
“Nastavit ćemo ublažavati troškove života umirovljenicima kroz novčanu pomoć, besplatan javni prijevoz i podjelu toplih obroka, te ćemo unaprijeđenjem i boljim usmjeravanjem socijalnih naknada pomagati onima koji su najugroženiji i uključiti one skupine koje do sada nisu ostvarivale to pravo, a de facto jesu ugrožene siromaštvom. Kroz postpotresnu obnovu našim modelom znatno ćemo im olakšati sanaciju narušenih domova. S druge strane, intenzivirat ćemo psihosocijalnu pomoć osobama starije životne dobi koje preko godinu dana provode u iznimno teškim uvjetima, ali istu takvu pomoć pružit ćemo radnicima u sustavu skrbi za starije i obiteljima koje skrbe za starije. Integriranjem principa univerzalnog dizajna i pristupačnosti te poticanjem ugradnje liftova, učinit ćemo stambene i javne prostore prilagođene osobama starije životne dobe, roditelja s djecom i osoba s invaliditetom, a i u urbanističkom planiranju naselja i prometa vodit ćemo se kriterijima lakšeg kretanja za starije, primjerice u planiranju klupa, stanica za javni prijevoz ili adekvatnijom regulacijom semafora.”
“Važno je naglasiti da unaprijeđenje kvalitete života starijih osoba vidimo i kroz uvođenje različitih rekreativnih, kulturnih i zabavnih usluga i sadržaja u pojedinim kvartovima, odnosno što bliže njihovim domovima”, istaknula je Ivšić.
