Ljevičarski mitovi: Kome je sve ‘loša bila 45’?

Thompsonov nastup na dočeku srebrnih nogometaša i dalje je u fokusu lijevo-progresivnih medija, ponajviše onih plaćanih iz državnog proračuna.

Nakon rasprave tko je Marka Perkovića pustio u bus, slijedio je prijenos informacija inozemnim medijima i kolegama, sada je Hrvatska već preplavljena svastikama i nacističkim salutiranjima, a počele su se secirati i Thompsonove pjesme.

Iako je svakome jasno da je ‘Bojna Čavoglave’ stvarana unutar specifičnog ratnog konteksta i da je svojevremeno ujedinila sve s državotvornim ambicijama i emocijama, danas je se uz apsolutno legitimno spornu numeru ‘Jasenovac i Gradišku Stara’ smatra glavnim krimenom. Seciranje pjesama otišlo je i korak dalje pa se premotavaju singlovi s prvih autorovih albuma, no posebni fokus spao je na stvari ‘E, moj narode’ s istoimenog albuma starog šesnaest godina i veliki hit ‘Geni kameni’ iz 1996. – prvenstveno zbog pjevanja pred auditorijem.

Kako smo već optuženi za rasizam jer u finalu nismo imali crnaca (politički korektan naziv vjerojatno bi bio ‘afroeuropljani’) stih ‘plave krvi, bijela lica – rađaju se nova dica’ nije aktualan. No najveću patnju kvaziprogresivaca izazvao je pasus ‘Loša bila 45′, rasula nas preko svijeta’. Zašto? Jer se navodno zna kome je na ovom području loša bila 1945., unatoč globalnom konsenzusu kako se tada jednosmjerno slavila velika pobjeda, a sve ostalo je nacistički revizionizam. Naravno, riječ je samo o još jednom titoističkom mitu. A 45′ je bila loša daleko većem broju ljudi od pukih fanova ustaškog pokreta i NDH.

KOMU JE SVE LOŠA BILA 45′ NA BALKANU?

a) DEMOKRATI – Svi koji su se protivili komunističkom totalitarizmu i predvidljivoj Titovoj diktaturi morali su ili promijeniti stavove ili iseliti ili su završili u brojnim jamama rezerviranim za ‘ratne gubitnike’. Vrlo jednostavno se u tom kompleksnom vremenu prišivala etiketa, pa ih se moglo prozvati raznim nazivima. Demokrati su bili najmanje poželjni, vjerojatno tek razinu iznad kapitalista

b) SAVEZNIČKE SILE – Iako su na prvu pobijedili nacističke i fašističke sile, vrlo brzo su shvatili da nisu poželjni na novopečenom teritoriju komunističke internacionale. Tako su se ili morali priključiti vladajućim interesnim grupacijama ili promijeniti adresu, najčešće bijegom u SAD

c) DOJUČERAŠNJI SAVEZNICI KOMUNISTA – To se prije svega odnosi na pobornike sporazuma Ribbentrop-Molotov, među kojima je bio i Josip Broz Tito koji je podržavao Hitlera i Britance krivio za rat. Sve dok pakt nije razvrgnut, a komunisti u borbi za vlastitu glavu promijenili ploču i kasnije sve spomene ranijeg savezništva izbrisali iz povijesti propagandom. Tu su naravno i svi ideološki socijalisti koji nisu bili kompatibilni s Titovom vizijom

d) STALJINISTI – Čak ni Titovi komunisti i prijatelji nisu bili pošteđeni njegove ‘batine’ pa su se našli na Golom Otoku, doživljavali nesreće po sanatorijima ili jednostavno bili likvidirani. Najpoznatija žrtva bio je Andrija Hebrang

e) UNUTARNJI NEPRIJATELJI – Još od 37′ i likvidacije Milana Gorkića najgore su prolazili svi oni koji su se usudili imati ambiciju u KP-u, ambiciju koju nije amenovao Tito. Takvi su nakon 45′ etiketirani na sve moguće načine i mnoge od njih ‘rijeka je odnila’

e) PORAŽENI – Ratni zločini, Bleiburg i osvete bili su rezervirani za sve koji su se nalazili na protivničkoj strani. Nedićevci, ustaše i četnici poubijani su bez suđenja, a među njima su se našli i brojni nedužni ljudi kojima je jedini krimen bio osobni sukob s likvidatorima. A činjenica je da velika većina vojnika na bilo kojoj od strana nije imala pravo izbora ni ideološki motiv priključenju vojsci već su doslovno nasilno regrutirani tijekom harača po selima

f) TEISTI – Obračun s crkvom bilo kojeg predznaka bila je posebna pasija ateista. Ništa bolje nisu prolazila ni tajna društva poput masonerije. Kao ni bilo kakvi pokušaji anarhizma ili paralelnih komunističkih ustroja. Iako danas mnogi Jugoslaviji tepaju da je bila otvoreno i slobodno socijalističko društvo u kojem je ‘svima bilo dobro’, prava istina je drugačija

g) ANTI-TITOISTI – I za kraj, najgori krug pakla bio je rezerviran za sve one koji su bili i komunisti i protiv Staljina i vjerni sluge partije. Ali se samo nisu mogli slagati s Titovim likom i djelom. smatrali su ga ‘cinkerom’ (ruska epizoda i prokazivanje suradnika), ‘egotriperom’ i ‘diktatorom’. Takve se nije čak ni proglašavalo disidentima, jednostavno bi ih pojeo mrak i zaborav

Autor: R.M.


Komentari