Rasprava o IK će prestati, a kreatori ove dimne bombe, i naši i oni u svjetskim centrima moći, pogladit će se po svom debelom trbuhu i po stoti put reći: opet smo ih nasamarili.
Niti jedna tema u hrvatskoj javnosti nije tako podijelila narod kao IK. U raspravi se i s jedne i druge strane koriste riječi sluge Sotone i klerofašisti, a ljude po našem dobrom običaju trpamo u ladice kako nam paše.
Da razjasnim; moj svjetonazor i svjetonazor ljudi oko mene mi je bitan, ali ljude prvenstveno dijelim na dobre i loše. Moj glas na glasovanju o IK bit će protiv iz više razloga, pa i onih svjetonazorskih i suverenističkih, ali želim istaknuti jedan problem koji do sada nitko u raspravi nije istaknuo. Koncept sigurnih kuća u koje se smještaju žene i djeca koje su žrtve nasilja smatram nepravednim i nedostatnim prema žrtvama. Zamislite da vas muž mlati, a država vas štiti tako da vas izdvaja iz vašeg doma u kojem ste stanovali i za njega izdvajali godinama. Zlostavljač bi trebao biti izdvojen odmah, a on ostaje u svom domu i čak ostaje na tržištu rada; njegov život se ne mijenja do eventualno pravomoćne presude.
Budući da znamo kakvo je naše pravosuđe, velika je mogućnost da predmet ode u zastaru te da žena i djeca ostaju mjesecima i godinama u sigurnoj kući koje su prenatrpane. Npr. neki strani modeli izdvajaju zlostavljača u posebne ustanove i prebivališta koji moraju sami plaćati. Tamo provode rehabilitaciju te su strogo kontrolirani. Takav model mi se čini puno pravedniji i financijski teret pada na zlostavljača, a ne na žrtve ili državu, tj. porezne obveznike. Međutim, ne mislim da ljudi koji su za IK žele da se u hrvatskom obrazovnom sustavu koriste termini roditelj 1 i roditelj 2, ili da su oni koji su protiv prihvaćaju nasilje kao nešto normalno.
Kada raspravljam o takvim stvarima, misli mi uvijek kreću prema onima koji su ovih dana opet na marginama. Poplavljeni, beskućnici, ovršeni, oni koji kopaju po kantama za smeće, oni čija djeca gladuju. Imaju li oni stav o IK, jesu li im važne ovakve stvari ili su opterećeni za njih važnijim stvarima.
Teške riječi s jedne i druge strane prolaze mimo njih, oni ih ne primjećuju. Rasprava o IK će prestati, a kreatori ove dimne bombe, i naši i oni u svjetskim centrima moći, pogladit će se po svom debelom trbuhu i po stoti put reći: opet smo ih nasamarili.
Autor: Marko Sladoljev
