Povodom Međunarodnog dana žena, razgovarali smo sa zastupnikom Gradske skupštine Mislavom Hermanom. Istaknuo je kako je protiv bilo kakve diskriminacije i podjele na muško ženske poslove, ali ipak s jednom iznimkom.
Što za vas znači dan žena?
Ja sam ginekolog, svoj sam život posvetio ženama. Dan kada se moramo prisjetiti koliko su nam naše majke, supruge i sestre važne, koliko su još uvijek u ovom društvu loše pozicionirane i to je dan kada se moramo podsjetiti da se žene moraju puno dublje uključiti u naše društvo jer mislim da su one i pametnije od muškaraca.
Žene su jedina populacija koja ima specijalizaciju posvećenu samo ženama. Jedan od dobrih dana godine, uz Majčin dan kada se moramo prisjetiti statusa žena u suvremenom društvu, iako je taj status dobar u usporedbi kakav je prije bio, on treba biti još bolji i žene trebaju biti još bolje pozicionirane, pogotovo na upravljačkim pozicijama i nadam se da će to biti puno bolje već na idućem danu žena.
Postoje li po vama muški i ženski poslovi?
Ne bi smio postojati muški i ženski posao, žene ne treba po ničemu podcjenjivati. Dovoljan dokaz je suvremena medicina koja je i postala većinski ženski fakultet, a neke specijalnosti koje su bile rezervirane za muškarce, kao što su kardiokirurgija, neurokirurgija i slično, danas veliki broj žena ne da rade taj posao jednako dobro već i bolje od nas muškaraca.
Prema tome niti postoje muško ženski poslovi, a tu ubrajam i ono gdje se mi muški izvlačimo, a to je odgoj djece, vođenje kućanstva, to se također treba ravnomjerno raspodijeliti kako bi muški tu i više sudjelovali da se i žene na jednaki način mogu baviti svojom karijerom.
Kakvi ste po pitanju kućanskih poslova?
Ja bih trebao biti bolji, tu sam dosta kritičan. Moja supruga uistinu drži pa sva četiri kuta našega kućanstva, isto je liječnica i ima svoju vrlo tešku kiruršku specijalizaciju i ja sam prvi koji bi se tu trebao popraviti i još više sudjelovati u vođenju kućanstva i odgoju djece. Ono što mi je žao da su žene s emancipacijom u tom našem 21. stoljeću, još su samo dobile karijeru, a ničega se nisu riješile, a to tako nije bilo zamišljeno.
Zamišljeno je bilo da se svi poslovi podijele pa tako i posao karijere i posao vođenja kućanstva i obitelji, a ovaj je posao i dalje uglavnom ostao na ženama. Slobodno mogu reći da je ženama daleko teže nego nama muškima i tu bi se svi trebali mijenjati u tom smjeru – ja prvi.
Vojni rok za žene i žene na ratištu?
Ja kao džentlmen bih žene i djecu maknuo od svakog oblika ratovanja. S druge strane ako žene to žele ne bih im zabranio. Ne bih volio da moja supruga, sestra ili majka ratuju, taj ružni dio našega života i stvarnosti bih ipak ostavio u muškim rukama, a nastojao bih žene poštedjeti. I u Domovinskom ratu je bilo žena koje su to željele i to im se ne može zabraniti pa bih ostao negdje na sredini. Po meni žene i djeca što dalje od prve crte bojišnice.
