Gotovac nam je otkrio kako je sa suprugom podijelio kućanske poslove, ali i što misli o ženama u vojsci i na ratištu

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

O značenju Međunarodnog dana žena razgovarali smo sa šefom zagrebačkog SDP-a, Viktorom Gotovcem. Pohvalio je pravnu stranu kojoj ništa ne nedostaje, no ipak, upozorio je na drugačiju stvarnost u praksi. Otkrio nam je kako je sa suprugom podijelio kućanske poslove, ali i što misli o ženama u vojsci i na ratištu.

Što za vas znači Dan žena?

Dan žena za mene predstavlja nešto što je dio i ljudskog i profesionalnog habitusa. Dan žena blisko je povezan i s pravima žena u odnosu na zapošljavanje, rad, radni odnos. Kao pravnika on predstavlja iskaz temeljnog prava i ustavnu vrednotu društvene ravnopravnosti i ravnopravnosti spolova, stvaranja jednakih mogućnosti i borbu protiv diskriminacije, a sve to je u profesionalnom segmentu nešto što u svom sadržaju promiče i radno i socijalno pravo, pravo općenito.

Za mene, pak, osobno, uvažavam i kolegice i kolege, građanke i građane, i želim Grad Zagreb kao grad jednakih mogućnosti bez obzira na rod i spol. Isto i za Hrvatsku i Europu, ravnopravnost je stvar europskih vrijednosti.

Konačno, kao socijaldemokrat, kao netko tko baštini tradiciju onih pokreta koji su zazivali i ravnopravnost i solidarnost i bratstvo, odnosno sestrinstvo, svih građana i građanki, ravnopravnost je pristup koji jasno definira moj sustav vrijednosti prema kojem nikad nitko u ovom gradu, u našem društvu, državi, Europi i svijetu ne bi smio biti stavljen u neravnopravan položaj niti bi trebao imati smanjene mogućnosti. Tako meni Dan žena nije dan prigodničarskog govora ili akcije koja bi išla u tom smjeru već dan koji bi trebao vrednovati naše društvo kao društvo u kojem su žene jednake na svaki način.

Postoji li u našem društvu podjela na muško-ženske poslove?

Hrvatska, bez obzira što ima pravno uređeno i suzbijanje diskriminacije i ravnopravnost spolova kroz zakone i Zakon o radu, koji je bio među prvim koji je uređivao ta pitanja, pitanje zaštite dostojanstva, u tome što mi doista normativno imamo uređeno društvo po pravnim mjerilima europskog pristupa, mi ipak živimo društveni okvir bitno drugačije prakse. Da, mi kao društvo podcjenjujemo i stereotipiziramo, imamo mnogo predrasuda, pa i u odnosu muškaraca i žena, njihovih radnih i životnih mogućnosti i sposobnosti, poslova koje mogu i trebaju obaviti.

Nažalost, sve što imamo dobro zakonski, znanstveno ili stručno, sve ono čega smo profesionalno svjesni vrlo često u nekoj domeni privatnog shvaćanja i privatnog života nažalost nedovoljno dobro primjenjujemo i posljedice toga razvide se u tome da su žene neravnopravne i kod zapošljavanja i na tržištu rada, kao majke i kao osobe, imaju obiteljske obveze koje snose više nego muškarci.

Kako ste vi raspodijelili poslove u svom kućanstvu?

U svojoj maloj zajednici imam svoj dio poslova koji s veseljem obavljam, ne zato što je to moja obaveza nego zato što u zajednici svatko treba doprinositi koliko može – ne zbog obaveze već zato što se radi o zajednici. Imam suprugu koja je vrlo dobra profesionalka u struci kojom se bavi, mnogo radi, zaposlena je, angažirana, a u cijelosti obavlja svoje obveze kod kuće.

Nažalost, prilično se kasno navečer vidimo i onda pokušavamo podijeliti poslove, ali moram reći da je ona tu puno strukturiranija, puno redovitija i ona uvijek na sebe preuzme veći dio obaveze. Ne dijelimo poslove na muške ili ženske, ali vrlo često ona obavi i svoje i moje, a ja onda to pokušavam nadoknaditi.

Žene na ratištu, vojni rok?

Rat je neprijatelj svakog čovjeka i svakog humanista. Rat ubija ljudsko društvo, ubija pojedince i sve ono što je ljudsko u našem društvu. U tom pogledu osobno ne želim rat ni muškima ni ženskima. Ne zato jer smatram da je ženski spol slabiji i jer smatram da ženama nije mjesto u obrani nego zato što sam pacifist.

Ovo što se događa u Ukrajini ili bilo koji rat koji je pogodio bilo koju državu u svijetu ne želim nikome. Niti muškima niti ženama. Nečija muka, nečije stradanje, apsolutno je neprihvatljivo.

Raduje me da Hrvatska i naše društvo u ovoj tragediji prihvaća otvorenog srca naše ljude, jer to su sve naši ljudi – oni su ljudi i time su naši. U tom pogledu ne želim naklapati tko bi trebao biti žrtva obrane, ja bih želio da to ne bude nitko.

Komentari