Ususret obilježavanju godišnjice smrti Josipa Broza Tita koji je preminuo 4. svibnja 1980. razgovarali smo sa šefom zagrebačkog SDP-a, Viktorom Gotovcem, koji je u svojim prvim javnim nastupima nakon preuzimanja te funkcije rekao kako smatra da bi trebalo vratiti Trg maršala Tita u Zagrebu.
Time je u javnosti izazvao brojne reakcije pa smo odlučili vidjeti što točno stoji iza te izjave, kao i to sjeća li se dana smrti, a otkrio nam je i kako gleda na tadašnje Titove pionire, što je i sam bio.
Što vam predstavlja Josip Broz Tito?
Josip Broz Tito jest povijesna ličnost, čovjek koji postavio granice Domovine, a koje su potvrdili naši branitelji u Domovinskom ratu, radi se o osobi koja je prevažna za postojanje naše današnje države u ovakvom geografskom sadržaju.
Bez ove povijesne antifašističke dimenzije, a u kojoj je Josip Broz Tito bio vođa, nije zamisliva Hrvatska u kojoj bi bila Istra, Međimurje, dijelovi Dalmacije, ako bi svrstavanjem uz naci-fašističku ideju u Drugom svjetskom ratu samostalna Republika Hrvatska uopće bila zamisliva.
On je u velikoj mjeri zaslužan za temeljna “arhitektonska” rješenja društva i državnosti naše današnje Domovine koja su na tragu antifašizma u Domovinskom ratu branitelji obranili i podcrtali. Ne treba smetnuti s uma i to da je epoha Josipa Broza Tita bilo razdoblje industrijskog rasta, razvitka, opismenjavanja, davanje političkog glasa ženama i još mnogo toga.
Kako komentirate uklanjanje Trga maršala Tita u Zagrebu?
Radi se o ultimativnom činu političke prisile kojemu je popustio bivši gradonačelnik koji zacijelo nije imao tu želju i volju, jer da jest to bi učinio u prethodnim mandatima, ne u svom posljednjem.
Tu se radilo o zloupotrebi političkog položaja, o političkoj prisili, a nešto što se tako nasilnički izmijenilo ne može biti podržano u suvremenom društvu. Stoga moramo to vratiti na nekakav politički početak, dakle vratiti ime koje je bilo.
Tito kao povijesna ličnost izaziva kontroverze i da, on jest svojim činima i povrijedio ljude, povrijedio obitelji: revolucionarno razdoblje nakon rata bilo je svakako obilježeno i nedjelima, nečinima poduzetim prema pojedincima i obiteljima.
I taj je povijesni kontekst tu neodvojiv. No, valja naglasiti kako za ono što je važno i vrijedno učinio za našu Domovinu, za ono čime je izgradio našu hrvatsku kuću, ona zaslužuje toponim i povijesno-političku valorizaciju. I on, kao i svi oni koji su se djelom ugradili u tu arhitekturu naše suvremene države. Ne nedjelom, naravno, već djelom.
Jeste li nosili obilježja u djetinjstvu, bili pionir?
Rođen sam 1975. I, da, kao i svi bio sam pionir i primljen sam u omladinu. To je nekome bio joie de vivre, ali možda sa elementima političkog kiča i neukusa koje je donijelo vrijeme socijalizma i jednog, naravno nepotrebnog, klanjanja jednopartijskom sustavu i autoritetu na kojem se osobno gradio.
No, taj dio ljudskog i društvenog ne vidim osobito relevantnim s povijesnim djelima i činima kojima je usmjeren. Nisam osoba koja veliča osobe ili uživa u političkom kiču, ali za ono što je učinjeno svakome treba dati povijesnu zahvalu.
Moramo znati da sva vremena nose svoje elemente, procedure, narative, pa i kič. I današnje ćemo doba možda u budućnosti tako cijeniti. No, ono zbog čega vidim Josipa Broza Tita povijesno vrijednim jest doprinos u antifašizmu, u Drugom svjetskom ratu, njegov kasniji doprinos u izgradnji svih onih institucija koje su dovele do samostalne Republike Hrvatske i u konačnici do potvrđivanje granica koje su naši branitelji u Domovinskom ratu obranili.
Sjećate li se dana kada je umro Josip Broz Tito?
Samog dana ne, ali obilježavanja smrti sljedećih godina da. To je bio dan kada smo u osnovnoj školi čuli sirene i svi su mirno stajali. Danas svi mi koji živimo u demokratskom društvu i uživamo temeljna prava i slobode takav pristup ne moramo vidjeti ili doživjeti s osobitim ushitom, ali vrednovati antifašizam i antifašiste koji su do današnjih vrijednosti doveli, to svakako da. U društvenom diskursu moramo moći razdvojiti svijet prava, svijet sloboda od onog nepotrebnog što je negacija tog svijeta.
