Slavko Kojić, bivši pročelnik zagrebačkog Ureda za financije i zastupnik Bandićeve Stranke rada i solidarnosti danas je, gostujući na N1 televiziji komentirao aktualna politička zbivanja.
Kojić je na samom početku otklonio spekulacije da će nakon neizglasavanja GUP-a Milan Bandić krenuti u političku osvetu HDZ-u, odnosno zaposlenicima Hodlinga koji su ujedno i članovi te stranke.
“Naravno da ne, to je proizvod onih koji bi htjeli izazvati kaos. Od 2000. godine kada smo s SDP-om došli na vlast u Zagrebu nikad se nismo služili tehnologijom odmazde”, rekao je Kojić i dodao kako nije upoznat ni sa slučajem supruge Kazimira Ilijaša, predsjednika Kluba HDZ-a u Gradskoj skupštini, čiji je taransfer na mjesto članice Uprave Gradske plinare – opskrbe navodno stopiran.
“Nemam pojma o tome, gospođu ne poznajem. Mi u Zagrebu imamo najmanje pripadnika svoje stranke, što se HDZ-a tiče, s obzirom na brojnost njihovog članstva, prirodno je očekivati da se značajan dio nađe u gradskim strukturama. Mislim da im je šteta već napravljena time što se javno o tome raspravljalo. Nekakav cilj je time postignut, no nema smisla razmišljati o tome”.
Kojić smatra da će koalicija HDZ-a i Milana Bandića opstati kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini. “Ne znam tko bi postigao neki cilj ako krene u rušenje kuće do parlamentarnih izbora. U Zagrebu ta koalicija ima smisla, ona je stabilna, to se pokazalo nakon glasanja o GUP-u”, rekao je Kojić i suprotstavio se tezi da se GUP-om nekome pogodovalo.
“GUP je uz proračun najvažniji dokument koji govori o načinu uređenja gradskog prostora. Zanimljiv je i tu ima različitih mišljenja i različitih interesa, malo je stručnih ljudi koji se u to razumiju. Tako da, pozivati se na 20 tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića kao na ljude koji su kvalificirani suditi o samom GUP-u, pomalo je redikulozno.
Ja sam se suprotstavio tezi da se GUP-om pogoduje privatnim investitorima. Nije ga crtao sam Bandić, naravno da su konzultirani stručnjaci. GUP-om se ne mođe pogodovati nikome pojedinačno, riječ je o općem aktu koji se odnosi na sve jednako, ne govori o fizičkoj osobi. U pogodovanju mora postojati tko, kome, službena osoba i javna nabava. Toga u općem aktu nema. Ako netko ima informacije, neka dostavi konkretne podatke, ima i prezime pa idemo u DORH. Nemojmo insinuirati”.
Kojić je objasnio odakle i svi oni amandmani na GUP, podneseni u zadnjem trenu. “To su amandmani koji su nastali kao posljedica sagledavanja situacije u Zagrebu, stajali su kao neka rezerva, a kako je HDZ izašao s 15 amandmana, tu je nastala politička nervoza u smislu “Pa kada ste vi podnijeli 15, mi ćemo 71”.
Kojić nije siguran hoće li se GUP na dnevnom redu ponovno naći za tri mjeseca. Kaže, nema dovoljno informacija, no zainteresirani su da se donese što prije jer je to važno za Zagreb. Nadalje, budućnost koalicije s HDZ-om je, smatra, odluka koju oni trebaju donijeti. “Odgovornost je je na njihovoj strani, mi smo tu i spremni za suradnju”, rekao je Kojić i komentirao perspektivu suradnje na nacionalnoj razini nakon parlamentarnih izbora.
“Stranka rada i solidarnosti svjetonazorski nije ni lijevo ni desno. Zajedno nas drže projekti, u Zagrebu nema ideologije već projekti, na državnoj razini smo nudili isto, no nije naišlo na naročit odaziv. Vjerojatno se na državnoj razini nećemo uključivati u takmičenje osim u izbornim jedinicama na području grada Zagreba. Pokušat ćemo se koncentrirati na našu politiku u Zagrebu”, najavljuje Kojić i dodaje kako nije isključena ni suradnja s SDP-om ako bi to značilo da će buduća Vlada biti stabilna.
Optužbe koje se Bandiću stavljaju na teret smatra neosnovanima. “Najveći iznos bio je za utaju poreza, prije tri godine sam rekao da je to notorna glupost, nekoga optuživati za utaju poreza kada dohotka nije bilo. Isto sam rekao i za štandove jer iz proračuna za štandove nisam isplatio ni lipe. Imam li pravo sumnjati u korelaciju između Milanovića na čelu Vlade i onoga što se događalo u gradu? Nismo mi bili nikakvi stranački drugovi, za mene ne može biti drug onaj koji izađe pred partiju i sam sebe kandidara za predsjednika stranke, kao što je on učinio nakon Račanove smrti. Ima on kvaliteta, stabilno izgleda, retorički je snažan, obrazovan je. No, svi koji su bili kandidati za čelna mjesta u državi radili su u nekoj konekciji sa Zapadom. Imam pravo i o toj korelaciji razmišljati, no ne želim ulaziti u teorije zavjere”.
O Milanu Bandiću, s druge stranke, Kojić zaista ima visoko mišljenje. “Bandić je potentan, sposoban političar i rukovodilac, napadaju ga i lijevi i desni, ekshibicionisti pojedinici. On je jedan “self made man” i cijeli kozmos je protiv njega, a njemu se zbog toga pridaju nadnaravne moći. Ima tu snagu odupirati se besmislenim i lažnim optužbama”, opisuje ga Slavko Kojić, dodavši kako još nije vrijeme za Bandićevu političku mirovinu.
Smatra, nema potencijala koji bi ga zamijenio, sposobnim ljudima unutar stranke unatoč. Uz Bandića je više od 35 godina. Zajedno su počeli na Peščenici u Savezu komunista Hrvatske.”Tu smo se zbližili, imali smo podjednaki smisao za sagledavanje društvenih deformacija, ideja. Kod njega sam već tada prepoznao strahovit potencijal u smislu animiranja ljudi, znao je jednako razgovarati s onima što su na uglu prodavali marke i s akademicima, vrlo je slojevit i to me zaintrigrialo”.
No to ne znači da opravdava svaki njegov potez. Konkretnije, problematičan odnos spram novinara, a posebno novinarki. “Nekad mi je neugodno, rekao sam mu. I njemu je poslije krivo. Onda pokušava tražiti isprike. Teško je to opravdavati, ja bi to pripisao 20 godina bavljenja politikom, odu i živci malo, a novinari vole isprovocirati. To su efemerne stvari u odnosu spram onih koje je za Zagreb napravio”, smatra Kojić.
Bivši pročelnik zagrebačkog Ureda za financije komentirao je i velik manjak od milijardu kuna u gradskoj blagajni. Prijeti li Zagrebu bankrot? “Moguć je i bankrot ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere. No, postoje tehnička rješenja i on se vjerojatno neće dogoditi, ali ne treba olako preći preko te činjenice. Zagreb se razvija sporije no što bi objektivno trebao. S jedne strane je imao mogućnost da iz unutarnjih rezervi boljom organizacijom napravi uštede, no to ne bi riješilo stvar.
Uzrok takvom stanju su javne financije i porezna politika države. Pitanje decentralizacije se stavilo na stranu, tijekom krize se vodila politika da se ojača osobna potrošnja građana na teret opće potrošnje jedinica lokalne i područne samouprave, no trebalo je ponuditi supstituciju na koju Ustav obvezuje, a koja je izostala i to je trebao biti porez na nekretnine” smatra Kojić.
