Vožnja javnim prijevozom u gradu Zagrebu ponekad zna biti prava avantura. Često nas izluđuju kašnjenja tramvaja ili autobusa, gužve u vozilima, prljava sjedala, grijanje koje malo radi, malo ne radi, prozori koji se ne daju otvoriti, ali i putnici koje je teško ne primijetiti.
Zbog kiše totalni kolaps
No, posebno je izazovno putovati na posao ili u školu u vrijeme špice i to po kišnom vremenu. S jedne strane gužve u prometu, a s druge ‘čovjek na čovjeku’ u pretrpanim tramvajima i autobusima. S jednom takvom ‘avanturom’ javila nam se danas i jedna čitateljica kojoj je prisjela jutrošnja vožnja.
“Kada padne kiša u ovom gradu, nastane totalni kolaps. Baš zato dignem se ja danas ranije da stignem na vrijeme na stanicu i ukrcam se u takozvana zagrebačka zaprežna kola prepuna ljudi”, započela je svoju priču Zagrepčanka.
‘Nema mjesta, nema zraka’
“Uđem u tramvaj u debeloj jakni s koje se sve cijedi, pokušavam taj kišobran negdje staviti da se ne kapa po drugim ljudima. Pokraj mene nagurani ljudi s kišobranima, torbama i ruksacima. Sve puno vode, naravno nema zraka, kisika. Mislim si ajde sad sam tu stala i izdržat ću tu vožnju od pola sata”, nastavlja naša sugovornica.
“Kad odjednom u toj gužvi i prekrcanom tramvaju evo njega. Gura se kondukter između nas u 7:00 ujutro i sumanuto s onim svojim aparatićem provjerava imamo li karte. Mislim si ok, to mu je posao i mora to raditi, jer bi se naravno svi švercali, ali pobogu, pa zar nas moraš gnjavit u rano jutro i po najvećoj gužvi”, priča ljutito Zagrepčanka.
Zagrepčanka iskreno priznala: ‘Tako bih se rado vozila ZET-om, ali imam jedan problem’
‘Laktare me sa svih strana’
“Svi krenu kopat po svojim torbama, vadit pokaze, karte, mlađarija se krene gurat suprotno od njega, kako bi pobjegli na druga vrata, mene laktare sa svih strana. Ne mogu se pomaknut, doslovce padam sa svim stvarima na čovjeka koji sjedi i ispričavam mu se.
Žena pokraj mene, na sredini tramvaja pokušava krenuti prema aparatu za štancanje karte koji se nalazi na početku tramvaja. Pa reko dajte nas pustite više na miru u i ovako nehumanih uvjetima u zagrebačkom javnom prijevozu”, zaključila je naša čitateljica.
