Zagrepčani užasnuti cijenama na Jadranu: ‘Mislim da će se sljedeće godine malo iznenaditi’

Plaža, ilustracija (Foto: Vojko Basic / CROPIX)

Ako nemaju rodbinu ili vikendicu na moru, prosječnom Hrvatu ljetovanje na Jadranu postao je čisti luksuz, pa radije biraju odmor na rijekama, bazenima, ili jednostavno ostaju kod kuće pod klimom. Drugi se pak sve češće odlučuju na ljetovanje u inozemstvu koje je postalo jeftinije i povoljnije.

Kuglica sladoleda ‘na rate’: ‘Ima tu još prostora za povisiti cijenu, mislim da bi trebala biti 10 eura’

Oni koji pak uspiju izdvojiti posljednje novce za apartman na moru, vrlo moguće da će morati izbjegavati kafiće i restorane jer su cijene otišle u nebo. Primjerice, najjeftinija kuglica sladoleda košta oko 1,70 eura dok najskuplja oko 3,50.

Tim povodom mi smo u našoj Facebook anketi pitali građane koja su sve imali neugodna iskustva s cijenama na Jadranu. Izdvojili smo neke od najzanimljivijih odgovora

“Ne, jer mrzim more i neću ići nigdje na more. Obožavam planinu i malu sredinu”, “Pokušavam se sjetiti kada sam zadnji put bio na moru”, “Nisam, jer nemam love ni doći do Jadrana”, “Ne, jer niti nisam bila negdje na Jadranu”, “Ne, jer ne idem po kafićima i restoranima”, pisali su neki od čitatelji, dok su se drugi odmah nadovezali.

“Nisam niti neću jer izbjegavam skupa mjesta i ne dopuštam da me netko guli”, “Imamo takvih problema u svakom dijelu lijepe naše, primanje nisu u skladu s troškovima”, “Ne, ako sjednem pogledam cjenik, svatko normalan zna koliko ima u džepu i što si može priuštiti”, dodali su drugi.

Plaža na Murteru (Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX)

“Ok samo neka tako žive. Neće dugo. Mislim da će se sljedeće godine malo iznenaditi”, “Ono što ne mogu shvatiti je da se ljudi čude, a svejedno pristaju na te cijene, kupuju i idu u te skupe restorane, ako nema kupaca, nema ni prodaje”, “Zakon ponude i potražnje. Dok god ima tko to i platiti, biće tako”, komentirali su čitatelji.

Nikad skuplje voće i povrće: ‘Nigdje ne kupujemo, sretni smo da imamo za kruh, sramota’


“Prije smo na godišnji išli s užitkom, pili kavu na plaži i jeli sladoled. Mogli smo si priuštiti da jednom tjedno odemo u restoran. Mi smo spadali u srednji sloj. Sada ne krećemo na more bez punog gepeka hrane, kuha se svaki dan, pazi se kao oko u glavi hrana, svaka namirnica da slučajno ne bi propala. Još si uvijek možemo priuštiti odmor za razliku do drugih, ali kafiće, slastičarne, restorane nikako”, zaključila je jedna čitateljica.