Zagrepčani koji žive izvan centra grada već danima objavljuju fotografije i videosnimke lisica iz svojeg susjedstva.
Neki od njih su zabrinuti zbog suživota s lisicama, dok mnogi smatraju kako nema razlog za zabrinutost jer se radi o slatkim životinjama s kojima samo treba naučiti živjeti.
Ipak, postoji jedan ‘detalj’ kojeg lisičini susjedi često ističu kao problem, a to je lisičja trakavica koja predstavlja ozbiljnu prijetnju za ljudsko zdravlje.
Opasna prijetnja
Što je točno lisičja trakavica i koliko je opasna, provjerili smo s dr. sc. Reljom Beckom, voditeljem Laboratorija za parazitologiju Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu.
“Radi se o trakavici koja se službeno zove Echinococcus multilocularis i primarni nositelji su lisice. Dokazana je i u drugih vrsta životinja, u Hrvatskoj je dokazana kod čagljeva koji mogu biti nosioci.
Za razliku od obične, pseće trakavice, naziva Echinococcus granulosus, čiji su nosioci i vukovi, gdje razvojni ciklus ide pas – ovca ili divlji kanid – svinja ili pas – svinja, ovdje su posrednici mali šumski glodavci u kojima se razvija larvalni stadij i onda se ti stadiji mogu naći i u ljudima koji su žrtve infekcije.
Zagrepčanka u strahu od ‘susjede’ u Gračanima: ‘Otkrila sam i da mi spava na balkonu’
Lisičja trakavica je prenosiva na ljude, a ljudi se mogu zaraziti na način da pojedu kontaminirano bobičasto voće, povrće ili čak i vodom u nezaštićenim bunarima gdje se nalazi pitka voda. Također, zaraziti se može i preko samoniklog šumskog bilja koje je nedovoljno oprano, kao i preko nedovoljno opranih gljiva i sve to su potencijalni izvori invazije za ljude”, kazuje nam Beck.
Otporna jaja
Jaja su vrlo sitna, imaju jaku ovojnicu, mogu preživjeti i smrzavanje, preživljavaju dugo vremena i izuzetno su dobro prilagođena uvjetima okoliša. U tankom crijevu lisice žive trakavice, one proizvode jaja, lisica defecira pa se na taj način trakavica izlučuje u okoliš i tako kontaminira okoliš.
Ta jaja su izuzetno otporna, pa zapravo samo čekaju kad će netko doći, pojesti ih i zaraziti se. Iz jaja se razvijaju stadiji ličinke odnosno ciste i te ciste onda zapravo izazivaju bolest u ljudi, pa zahvaćaju jetru i druge organe.
“Alveolarna ehinokokoza opasna je parazitarna zoonoza prouzročena larvalnim stadijem trakavice Echinococcus multilocularis, stvara alveole u tkivu, širi se grozdasto i urasta u tkivo. Zato je jedna od najpatogenijih trakavica na svijetu, u Europi je najznačajniji i najopasniji parazit koji se prenosi hranom jer je inkubacija izuzetno duga, dok dođe do pojave simptoma može proći 10 do 15 godina, a kad se pojave simptomi, znači da je već veliki dio jetre zahvaćen i izgleda kao karcinom tako da se vrlo često krivo postavljaju dijagnoze, pogotovo u područjima gdje ljudi ne znaju za nju i gdje nije prepoznata kao problem. Treba puno vremena da se posumnja na nju do dijagnoze ako ne postoji svijest o prisutnosti ove trakavice”, priča naš sugovornik.
Olakšava se gdje stigne
Razbija nam i jedan mit. Naime, lisica izmetom ne obilježava teritorij, defecira se gdje god joj dođe po volji.
“U Hrvatskoj se provodi program kontrole bjesnoće već oko osam godina i zapravo je bjesnoća nekad bila limitirajući faktor većine populacije lisica i kako su se lisice izuzetno množile, sve češće dolaze u kontakt s ljudima, često ih pronalazimo u gradovima i dolaze u dvorišta i tu se defeciraju i zapravo smo došli do toga da nešto što je živjelo u šumskom ciklusu, sada je došlo do periurbanog odnosno urbanog ciklusa. Sada ta lisica dođe u dvorište i bilo gdje defecira i tu jaja ostanu dugo vremena.
Sve više lisica spušta se u naselja, evo što vam je činiti ako je vidite
Danas je postao trend da svatko uzgaja svoju hranu, ekološku i prirodnu, pa gdje god se uzgaja nekakva hrana, bilo kakva dvorišta i mali vrtovi iza kuće, povrtnjaci, voćnjaci s niskim voćem poput jagoda, sva takva mjesta gdje ništa nije adekvatno zaštićeno, lisica može doći gdje god hoće, jer je lisica oportunist, može defecirati i kontaminirati plodove.
Ozbiljna bolest
Htio bih spomenuti da smo radili monitoring na razini čitave Hrvatske i tamo na području Daruvara i Bjelovara najveća je učestalost trakavice kod ljudi, oko 6 slučajeva. Ljudi to ne doživljavaju dovoljno ozbiljno, sve zemlje na razini Europe provode monitoring i kontrole, sustave, obavještavanje ljudi jer je to vrlo ozbiljna bolest, ako se ne liječi, smrtnost je 90 posto.
To je vrlo opasna bolest, puno opasnija od svih ovih bolesti o kojima se govori da su opasne, a u Hrvatskoj je svijest o tome vrlo zapostavljena. Do sada je u zadnje tri godine u Hrvatskoj zabilježeno sedam slučajeva, a do onda ih nije bilo, tek sada je došlo do povećanja bolesti jer je došlo i do povećanja populacije lisica i izloženosti njima.
‘Čagalj mi je ušao u kuću’: Žena zvala vatrogasce zbog životinje koja je ležala uz krevet
Inkubacija, kao što sam rekao prije je od 10 do 15 godina i tek sada možemo očekivati nove slučajeve bolesti i sada će početi veliki problemi i zato bi trebalo nešto poduzeti”, upozorava Beck.
Oprez u šumi!
Kaže kako bi trebalo zaštiti sva područja gdje se uzgaja hrana, ljudi moraju biti svjesni rizika kada idu u šumu, da ako beru bobičasto voće, gljive i ostalo da to moraju jako i vrlo dobro oprati. Jer kada nisu svjesni rizika, ne znaju se ni ponašati, a nisu dobro informirani.
“I svi koji idu u šumu s lovačkim psima, ne Floki sa Zrinjevca, on teško može dobiti trakavicu, a i teško može prenijeti, već lovački psi, psi koji su izloženi i kojima je dostupna hrana u okolišu, njih bi trebalo češće čistiti od trakavica i parazita, trebalo bi napraviti programe kontrole.
PANIKA NA TRŽNICI! Divlja životinja uletjela među ljude, skakala između stolova i po njima
Pa kad vidim u novinama “Kak’ nam je slatka lisica u dvorištu”, ja se izvrnem”, priča nam stručnjak čija su specijalnost paraziti divljih životinja i paraziti koji se prenose sa životinja na ljude, ali i bolesti koje se prenose krpeljima, zoonoze koje su zapostavljene u Hrvatskoj.
Šuga prelazi i na ljude
Naglašava i kako je normalna pojava da su lisice šugave.
“Što je veća populacija lisica, to je veća učestalost šuge. Znamo da je jedno desetak posto lisica minimalno invadirano, u nekom trenutku ih je bilo i 30 posto, ali kako se postepeno razvio imunitet i kako se broj lisica smanjio, tako se učestalost pojave šuge također smanjila.
Ali normalna je pojava da su lisice šugave, to je već viđeno, nakon povećanja populacije se javlja neka druga bolest koja mora smanjiti populaciju, pa je to u nekom momentu bila šuga, nakon bjesnoće.
Trebalo bi napraviti dobra istraživanja tih šugaraca, ali u pravilu ti genotipovi šuge, scabies, koji uzrokuju šugu kod ljudi, također uzrokuju šugu i kod lisice i kod pasa.
No genotipovi koje smo mi istražili su drugačiji genotipovi prilagođeni lisicama i psima, oni mogu izazvati šugu kod ljudi, ali isključivo kontaktom te će samo izazvati bolest kod ljudi, ali se neće širiti u ljudima, bit će prisutni dok ste u kontaktu sa životinjom. Kad više niste u kontaktu sa životinjom, šugarci u vama će pokrepati i neće se dalje razmnožavati i prenositi unutar populacije ljudi, to su dvojne genetske linije odnosno različiti genotipovi”, zaključuje naš sugovornik.
