Zagrepčani, čini li vam se 2020. kao najgora godina ikad? Bez brige, znanost tvrdi da je svaka godina ista

Korona, pa potres, pa opet korona, pa poplava, 2020. se godina nekim Zagrepčanima može čini kao godina apokalipse. Šale na račun Maya koji su možda ipak zamijenili neke brojeve pa smak svijeta krivo prognozirali za 2012., umjesto 2020., našim se sugrađanima mogu učiniti posebno neslanima, no unatoč katastrofama koje su nas zadesile, znanstvenici kažu da nema razloga za brigu. Slično je situacija bila i prijašnjih godina samo što se toga ne sjećamo.

Ako se neka godina čini kao najgora, to je zato što naši mozgovi imaju tendenciju strože gledati na sadašnjost. neobuzdana konzumacija medija iskrivljuje našu percepciju, stoga postaje lakše zapasti u nezdrave obrasce vjerovanja.

“Naši se preci ne bi složili s nama da je 2020. najgora godina od početka kalendara. Da, zastrašujuće se stvari događaju, no mnoge od tih stvari već su se dogodile u povijesti, uključujući i pandemiju gripe iz 1918. godine, tijekom koje je umrlo 50 milijuna ljudi. Osim toga, vjerovanje kako je civilizacija na rubu propasti jest tradicija stara kao i sama civilizacija. Čak su se drevni Atenjani u petom stoljeću prije Krista žalili da njihova demokracija nije ono što je nekad bila”, piše National Geografic.

Crne misli i roze naočale

Tijekom lockdowna ljudi su imali više vremena za razvijanje crnih misli, što u takvoj situaciji nije ništa čudno. Neki su sada po prvi puta imali vremena promotriti društvo pod povećalom i iz mnoštva negativnih informacija početi se osjećati kao žrtve. To objašnjava i naglu rast popularnosti raznih teorija zavjere koje su stanovništvo pokosile mnogo brže nego sam virus.  Naredbe o ostanku kod kuće, izolaciji i nošenju maski mogu imati dehumanizirajući učinak, a uvjeti pandemije dokazano se negativno odražavaju na mentalno zdravlje populacije što uvelike utječe na našu percepciju svijeta oko nas.

Osim toga,  zapadnoj kulturi, ljudi već imaju sklonost da interpretiraju sadašnje događaje negativno i okreću se povijesti s većim simpatijama, sudeći prema studiji Careya Morewedgea, profesora marketinga na bostonskom Sveučilištu. To je zbog toga što je naše autobiografsko sjećanje sklonije pozitivnosti. Kada razmišljamo o prošlosti, naginjemo pamćenju pozitivnih iskustava. Ovo se nekad naziva “roza retrospekcija” ili “sklonost nostalgiji”, piše NG.


“Ako razmišljam, na primjer, o tome koliko volim gledati utakmice, neću se sjetiti vremena kada je moj tim izgubio. Sudimo prošlost prema njenim najvećim hitovima, no sadašnjost sudimo prema svemu što imamo na raspolaganju”, kaže Morewedge.

Da pretjerana konzumacija medija uzrokuje stres nije nova vijest. Prema studiji Američkog psihološkog udruženja, ispitanici koji su stalno bili u toku sa svim vijestima razvili su poremećaje u spavanju, stres, anksioznosti, umor i druge negativne simptome psihičkog zdravlja.

Ovo ne znači da se morate u potpunosti odreći digitalnog života. Dovoljno je manje pratiti vijesti, posebice one koje se ponavljaju kao što je slučaj s koronavirusom i potresom u Zagrebu. Pomoći će vam i ako skinete roza naočale kod promatranja prošlosti, kroz koje sadašnjost izgleda mnogo mračnija nego što zaista je.

Kako mediji utječu na naš mozak i razine stresa

Studija iz 1968. godine sa Sveučilišta u  Pennsylvaniji potvrđuje da je negativan utjecaj medija i vijesti prisutan skoro od njihovih masovnih početaka. Naime, ta je studija pronašla izravnu povezanost između vremena koje provedemo gledajući vijesti na televiziji i promatrača koji su svijet počeli shvaćati kao zastrašujuće i opasno mjesto, a fenomen je čak dobio i svoj naziv – “sindrom zlog svijeta”. Što više televizije ljudi gledaju, sve im se više čini da ona reflekrtira stvarni svijet, pa tako često misle da u svijetu postoji mnogo više nasilja nego što ga zaista ima.

Psiholozi kažu da nikada ne vidimo sadašnjost kao savršenu, no možemo naučiti kako kontrolirati sklonost uljepšavanju. Pri je korak u shvaćanju na koji način mediji koje konzumiramo mijenjaju našu percepciju. Mediji utječu na naš primitivni mehanizam kemikalija u mozgu koje su mijenjale svoje razine kako bi naše pretke upozorile na prirodne opasnosti. Laički nazvan ‘bori se ili bježi’ mehanizam pojačano je lučio hormone stresa u situacijama kada bi trebalo brzo reagirati, da bi ih nakon što je opasnost prošla vratio u normalu. Danas mediji ‘pale’ taj mehanizam u našem mozgu, no s obzirom na učestalost tog ‘paljenja’ i činjenicu da se ne nalazimo u neposrednoj opasnosti uvijek kada u medijima vidimo nešto potresno, taj se mehanizam teže gasi.

Kako bi dobili kontrolu nad svojom sklonosti nostalgiji i razvili realnu percepciju o sadašnjosti, dobro je potruditi se zamisliti sve loše stvari koje su se događale u prošlosti koju romantizirate.

Povijest je mnogo puta vidjela i poklapanje velikih katastrofa u jednoj godini, tako da 2020. koja nam je donijela koronu, potres i poplave nije ništa neobično s obzirom na dugu povijest stanovnika Zemlje. Da, sve je to strašno, ali danas ipak nismo srednjovjekovni seljaci koje sa svakog ugla vreba strašna kuga i koji ne znaju kako mikrobi djeluju.

Oko postavljanja sadašnjosti u perspektivu moglo bi vam pomoći i shvaćanje svega što imamo danas. Društveno i znanstveno ipak napredujemo. A ako vam sve ipak počne izgledati previše bezizlazno, najbolji savjet je da na neko vrijeme uzmete predah od medija i posvetite se sportu ili šetnjama u prirodi bez mobilnih uređaja.

Komentari

loading...