Količina kisika u oceanima se od 1960. godine smanjila za 2 % i to smanjenje bi moglo imati teških posljedica na morske ekosustave, upozorava istraživanje objavljeno u časopisu Nature.
Globalna količina kisika u oceanima je pala za više od 2 % od 1960. godine, uz velike razlike u raznim oceanskim bazenima i na raznim dubinama, navodi ekipa znanstvenika iz Centra Geomar Holmholtz za oceanska istraživanja iz Kiela.
Fatalne posljedice za ribolov i gospodarske obalne aktivnosti
Količina oceanskih voda bez kisika se učetverostručila u tom razdoblju. Predviđa se smanjenje za jedan do 7 % kisika u oceanima do 2100. godine, izazvano smanjenjem topivosti kisika zbog zagrijavanja voda i manje ventilacije dubokih voda, pišu Sunke Schmidtko, Lothar Starmma i Marin Visbeck.
“Takvo smanjenje količine kisika u oceanima bi moglo zahvatiti hranidbene lance i morska staništa, s potencijalno fatalnim posljedicama za ribolov i gospodarske obalne aktivnosti“, ističu oni.
Za razliku od prethodnih istraživanja koja su pratila kraća razdoblja i manja područja, ovo istraživanje se odnosi na sve oceanske vode tijekom 50 godina (1960.-2010.), piše N1.
Bitan pad razine kisika
Znanstvenici su primijetili bitan pad razine kisika za sve oceane i za pet od deset praćenih oceanskih regija: Arktik, Ekvatorijalni Atlantik, Južni Atlantik, Sjeverni Pacifik i Australski ocean, otkriva Denis Gilbert iz instituta Maurice-Lamontagne u Mont-Joli u Kanadi.
Za drugih pet regija (Sjeverni Atlantik, Ekvatorijalni Pacifik, Južni Pacifik, Ekvatorijalni indijski ocean i Južni indijski ocean) njihove procjene nisu statistički značajne, ali su također negativne.
Arktički ocean predstavlja samo 1,2 % ukupnog obima oceana, ali tamo je zabilježen pad od 7,6 % kisika, navodi se u istraživanju. Gilbert drži da je možda do toga došlo jer se Arktički ocean mijenja puno brže od bilo kojeg drugog dijela oceana u reakciji na zatopljenje izazvano plinovima s učinkom staklenika.
“Pad od 2 % možda ne izgleda velik, ali njegove posljedice na morske ekosustave bi mogle biti teške u oceanskim područjima gdje je razina kisika već niska, jer bi mogli biti prijeđeni kritični pragovi za preživljavanje“, naglasio je Denis Gilbert.
Za niže razine kisika odgovorni su i drugi čimbenici povezani s globalni zatopljenjem, poput povećanja CO2 i toplijih voda, dodao je znanstvenik.