Dan branitelja Grada Zagreba koji se obilježava kada i Dan državnosti, zagrebački gradonačelnik planira obilježiti u druženju s braniteljskim udrugama u glavnom gradu, nakon paljenja svijeća za sve poginule branitelje na groblju Mirogoj.
Jedan od zagrebačkih ratnih veterana je i Siniša Trstenjak, sudionik operacija Bljesak, Oluja ali i vojnik na brojnim drugim bojištima devedesetih koji je od 1992. pa sve do 2000. godine bio pripadnik snaga specijalne policije.
No, kako je otkrio u razgovoru za Zagreb.info, iz osobnih razloga ga nije za očekivati na Mirogoju u utorak.
“Nisam baš zadovoljan Tomaševićem i njegovom politikom. Mogu doma za svoje poginule dečke zapaliti svijeće. Mislim da smo krvarili uzalud, današnja situacija nije obećavajuća”, rekao nam je Trstenjak, rođen u Kutini, ali koji u metropoli živi još od prve godine svojeg života i to u naselju Prečko.
Ne skriva kako se s Tomaševićem ne slaže na ideološkoj razini te nam navodi svoju procjenu kako 97 posto braniteljske populacije dijeli njegov stav prema gradskoj vlasti.
“Previše se ubacuje ostavštine iz bivše države, zvijezde petokrake koja je razorila Vukovar, pola naše države”, dodao je.
Zagreb ugrožen izvana i iznutra
Kada je rat krenuo, Trstenjak se prisjetio kako je bio civil koji je živio u Zagrebu, gdje je u društvu svojih prijatelja, obitelji i poznanika doznao da je krenula agresija.
“Nikome nije bilo ni pravo ni drago. Pratila se situacija u tadašnjoj SFRJ i znali smo da će se napasti i Zagreb. Ali, bili smo pripremljeni i očekivali to”, rekao je Trstenjak koji s ponosom danas ističe da je otišao na prvu crtu, a ne u inozemstvo.
“Mogao sam ‘zapaliti’ kao i neki, imao sam prilike otići preko Austrije u Australiju, već su mi bili sređeni papiri. Ali, kako da vam kažem, ljubav prema domovini je bila jača od toga. Nismo mogli dozvoliti da nas baš pogaze”, pojasnio je svoju odluku zbog čega je kasnije te godine završio na bojišnici u Pokupskom.
Iako Zagreb nije bio na prvoj crti, upozorio je kako je opasnost gradu prijetila i iznutra, od vojnih baza kao što su “Maršalka” i “Borongajka”, a bili su tu i snajperistički napadi.
“Letjele su i zgrade i kuće, pa tako i u mom Prečkom”, prisjetio se te dodao kako se brinuo za svoje roditelje, obitelj i prijatelje koji su ostali u gradu.
“Tu su bili žena, djeca, prijatelji, starci. Imali smo vrlo teške i crne misli. Imali smo neprijatelja ispred i iza sebe. Na početku nas nije bilo dovoljno ni van grada ni u gradu da spriječimo ulazak u Zagreb. Vratio sam se nakon 30 dana i bio ustrašen, ali želja i volja je postojala ne samo kod mene nego kod nas svih”, objasnio je kako se nosio sa svojim strahovima usred ratnog vihora.
Za njega, kaže, odlazak na bojišnicu umjesto ostajanja u gradu nije bio upitan te se oslanjao na svoje suborce koji su ostali u Zagrebu i njihovu sposobnosti obrane metropole i tamošnjeg stanovništva od unutarnjih sabotaža.
“Postojao je strah i na prvoj crti i u gradu. Bilo je bitno spriječiti prodor iz pravca Banije i Korduna, a bilo je bitno spriječiti i da se u Zagrebu ne dogodi nešto nepovoljno. Zagreb se branio i doma i vani. Masa vojnika nije prešla Savu i imali su svoje zasluge u rušenju vojarni”, opisao je situaciju.
Nakon zagrebačkog granatiranja: “Nećeš doći ovamo”
Iako se nije mogao točno sjetiti svoje lokacije, vijest o granatiranju Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. godine Trstenjak je doznao negdje na području Okučana, gdje je bio u izvidima.
Kako se prisjetio, kada je doznao vijest, u njemu i njegovim suborcima se “proizveo osjećaj mržnje i bijesa”.
“Pratili smo vijesti kroz sve što nam je bilo dostupno: televizija i radio. Normalno da smo bili zabrinuti za svoje, a tada nije bilo baš mobilnih mreža i uređaja. Nisu bili mogući kontakti i postojao je strah za obitelj, za roditelje, za grad u kojem si odrastao i u kojem živiš”, opisivao je svoje osjećaje u tim teškim danima.
No, bilo je bitno ostati na položaju i pregrmjeti osjećaje.
“Trebalo je obraniti što se da obraniti. Raketiranje je bilo na daljinu, i žali Bože ljudi koji su u njemu stradali, ali ja sam si mislio: ‘nećeš doći ovamo'”, objasnio je kako je u mislima ostao pribran, bez poriva napuštanja rata.
Nakon Bljeska koji je druga strana navela kao razlog bombardiranja Zagreba, a u kojem je Trstenjak sudjelovao, uslijedila je i Oluja u kojoj je isto bio, a kako nam je rekao, osjećaj nakon pobjede je bio neopisiv.
No, naglasio je da mu je žao kako se situacija dalje razvijala.
“Svi smo bili sretni i zadovoljni da imamo svoju državu. Dali smo je na prvim izborima, ljudi su birali i izabrali, što su izabrali, a neki su zemlju servirali na pladnju. To nije ono za što smo se izborili”, zaključio je Trstenjak o današnjoj državi.
