Ovog ljeta brojni su Zagrepčani mišljenja da nikad do sad nisu vidjeli toliko puno beskućnika na ulicama, pogotovo na okretištu Črnomerec.
Na okretištu Črnomerec večeri su sve gore i gore: ‘Ne pomiče se, iscrpljen je i bezvoljan’
Brojni su zabrinuti i pitaju se gdje beskućnici u Zagrebu mogu prenoćiti i skloniti se s ulice i ima li Zagreb uopće prenoćište?
Gradska vlast je navela kako glavni grad nema prenoćište, u smislu neke lokacije gdje beskućnici mogu samo noćiti, ali ima dva gradska prihvatilišta. Donosimo detalje svih mjesta gdje beskućnici u Zagrebu mogu potražiti krov nad glavom.

Prihvatilište za beskućnike Gradskog društva Crvenog križa
Smješteno na adresi Domovinska 10, u Velikoj Kosnici, Prihvatilište za beskućnike Gradskog društva Crvenog križa možda je i najpoznatija lokacija za smještaj beskućnika u gradu.
Tijekom godine ima redovni smještani kapacitet od 120 mjesta, a dolaskom zime, ako se za time pokaže potreba zbog hladnog vremena i interesa, mogu osigurati smještaj za 150 osoba.

Cjelodnevni boravak, tri obroka dnevno, sredstva za održavanje higijene, odjeća i obuća iz donacija, sve je to osigurano korisnicima, zajedno sa uslugama socijalnog rada u što je uključena pomoć u ostvarivanju prava iz sustava socijalne skrbi, zdravstva, mirovinskog sustava. Djelatnici u Kosnici također pomažu korisnicima pri rješavanju statusnih problema i poteškoća kao što su prijava prebivališta i ishođenje osobne iskaznice te pomoć u zapošljavanju.
Uz osnovnu zdravstvenu zaštitu, korisnici u Kosnici se mogu osloniti i na psihosocijalnu pomoć i podršku, pranje odjeće i sve druge usluge vezane uz individualne probleme i poteškoće.
“Korisnici borave u dvokrevetnim i trokrevetnim sobama s televizorom. U okviru prihvatilišta su dva dnevna boravka, prostor za radno-okupacijske aktivnosti u kojem su i računala za korisnike te dvije čajne kuhinje. Prihvatilište ima tri sobe za tjelesne invalide. Korisnicima je osiguran pristup internetu”, opisali su iz Grada Zagreba prostor Kosnice u odgovoru na naš upit.

Dodali su i da se korisnici smješten temelje uputnice koju izdaje Hrvatski zavod za socijalni rad, odnosno njihova Središnja služba u Zagrebu.
Osim uputnice, svaki korisnik dobije i potvrdu liječnika koja opisuje zdravstveno stanje osobe. Kosnica nije otvorena samo za Zagrepčane, već sve ljude u potrebi koji se zateknu na ulicama metropole.
“U Prihvatilište se iznimno primaju odrasle osobe s drugih područja Hrvatske koje se zateknu izvan mjesta prebivališta ili boravišta ili koji nemaju prebivalište ili boravište i nije u stanju brinuti se o sebi do povratka u mjesto prebivališta ili boravišta ili u mjesto u kojem je imala zadnje prebivalište ili boravište”, napomenuli su iz Grada Zagreba.

(Foto: Dragan Matic / CROPIX)
Prihvatilište Caritasa Zagrebačke nadbiskupije
Druga lokacija gdje osobe bez doma mogu potražiti smještaj i pomoć je i Prihvatilište Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u Sesvetskom Kraljevcu, na adresi Dugoselska 71.
Pruža iste usluge kao i Kosnica iako je kapacitet puno skromniji, svega 18 kreveta.

“Korisnici se uglavnom smještaju s područja Grada Zagreba, a primaju se i s drugih područja Hrvatske temeljem uputnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Uz uputnicu se prilaže potvrda liječnika primarne zdravstvene zaštite o zdravstvenom stanju osobe”, poručili su iz Zagreba.
Osim ova dva prihvatilišta, beskućnici mogu potražiti i druge opcije.

Samostan „Misionarke ljubavi – Sestre Majke Terezije“
Tu je primjerice, i Samostan „Misionarke ljubavi – Sestre Majke Terezije“, smješten u Jukićevoj 24, s kapacitetom od desetak mjesta namijenjenih beskućnicima.
Ipak, samostan u načelu prihvaća osobe koji su redovni korisnici njihove pučke kuhinje, a našli su se u kriznoj situaciji.
“Osim spavanja osigurana im je prehrana i usluge socijalnog rada”, napomenuli su iz Grada.

Od vagona do kolodvora i okretišta
Pored korisnika u prihvatilištima u Zagrebu prema procjeni Hrvatske mreže beskućnika (HMB), na javnim mjestima i na drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje boravi između 700 i 1000 osoba. Najveći broj, oko 80-tak boravi u prostorima, vagonima i u okolnim napuštenim objektima oko Glavnog kolodvora, po tramvajskim okretištima i tako dalje.
Zagrebački beskućnik želi što prije natrag na posao: Zbog bolesti već dva mjeseca na cesti
Oko 30% su s drugih područja Hrvatske u kojima nema nikakvih usluga za beskućnike, kao što su smještaj i pučka kuhinja. Zato se prehranjuju u karitativnim pučkim kuhinjama (Samostan „Misionarke ljubavi – Sestre Majke Terezije“, Caritas župe sv. Antuna Padovanskog, ul. Sv. Duh 33) jer ne mogu ostvariti pravo na gradsku pučku kuhinju.

Zbog navedenih osoba u Zagrebu su organizacije civilnog društva osnovale dnevne boravke u kojima se dnevno 6-10 sati, pružaju usluge boravka koje uključuju: usluge socijalnog rad, psihosocijalnu podršku, boravak, korištenje računala, pomoć i podršku u rješavanju osobni problema i poteškoća itd.
Problem boravaka je projektno financiranje koje ne omogućuje osiguranje adekvatnog prostora i potreban broj stručnih radnika koji bi intenzivnije radili na integraciji i socijalnom uključivanju.
Psihosocijalnu podršku beskućnici mogu ostvariti i u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, podružnicama Područnog ureda Zagreb prema mjestu prebivališta.

O ovom problemu razgovarali smo i sa zagrebačkom umirovljenicom i humanitarkom Vesnom Ribarić koja vodi Facebook grupu “Od srca do srca” za beskućnike i potrebite. Inače grupa “Od srca do srca” za beskućnike i potrebite je grupa humanitarnog karaktera. Pomaže beskućnicima, prvenstveno bez radne sposobnosti i krova nad glavom, bolesnima i starijim osobama preko 60 godina bez radne sposobnosti i koje nemaju nikoga od obitelji. Također pojedinim starim korisnicima. Djeluje na području Zagreba, prvenstveno kod lokomotive na Glavnom kolodvoru i ponekad na drugim lokacijama.

“Od svega što ima 40 mjesta je bilo prazno u proljeće kad je bila ona oluja kad sam tražila da smjeste ljude s ceste. To je sve, nema ništa drugo. Udruga pet plus dok je projekt trajao je dvoje ljudi u Harambašićevoj smještala, U Krapinskoj ulici su imali još 4 ležaja.”

“Ne da je premalo. Nego nama prije svega treba prenoćište za ove ljude koji su vani. Ono što ja stalno pišem, Črnomerec, autobusni kolodvor, glavni kolodvor. Jedino što naprave pošalju policiju.
Onda policija ljude rastjera, onda se oni voze satima u tramvaju, pa se vrate. Ili sjede neko vrijeme na nekoj drugoj lokaciji pa se vrate. Oni nemaju gdje spavati. To nije rješenje”, zaključila je Ribarić.