Iako radničko samoupravljanje više nije toliko popularno, nedaleko od Varaždina, u mjestu Ivanec, tvrtka Itas-Prvomajska i dalje njeguje upravo taj pristup vođenju posla.
Detalje je o tome, emisiji “Nedjeljom u dva” na HRT-u objasnio je Dragutin Varga, gostovao je Dragutin Varga, radnik i sindikalist Itasa i čelnik tog poduzeća. . Objasnio je kako funkcionira radničko samoupravljanje u poduzeću Itas-Prvomajska kojem je na čelu, te jesu li radnici dobri gospodari, ili se radi samo o iznimci koja ne funkcionira nigdje drugdje osim u Zagorju.
“Najlakši dolazak do suvlasničkog dijela otkupljenje dionice od radnika koji su otišli u mirovinu. Do 2010. svaki novozaposleni je morao kupiti 200 dionica na otplatu koja mu se nije osjetila na plaći. Htjeli smo pokazati da jednim malim udjelom kojeg imaš, imaš osjećaj da si suvlasnik, da možeš o nečemu odlučivati, a i da imaš neku sigurnost”, pojasnio je Varga samoupravljanje radnika u Itasu.
Dodao je i kako smatra da bi davanje dionica radnicima od strane dioničkih društava promijenilo odnos prema poslu.
“Ako imaš zadovoljnog radnika onda možeš i ti biti zadovoljan. Ja sam poslodavac, direktor, ali sam samo prvi među jednakima”, rekao je Varga.
Itas trenutno ima 126 radnika, a preko 90% njihove proizvodnje izvozi se na inozemno tržište.
Voditelj Aleksandar Stanković upitao je Vargu kako je uspio u svojoj borbi, dok drugi nisu, na što mu je sindikalist odgovorio kako nikada nije pomislio na odustajanje, ali i da se tvornica brani iznutra, a ne izvana.
Kao glavne probleme suvremenog radništva u Hrvatskoj, Varga ističe plaću i nemogućnost učlanjivanja u sindikat.
“Imam primjer iz svoga grada gdje smo sindikalno organizirali 50 radnica u tekstilnoj industriji. Vlasnik firme kad je to čuo preko noći je promijenio ime tvornice i svim radnicima raskinuo ugovor. Tko je želio raditi u novoj tvornici morao se izčlaniti iz sindikata. Gdje je tu država, inspektorat, je li to normalno? I danas, kad radnik nema zaštitu mora raditi za crkavicu koju mu nude jer misli da nema izlaza. Ima, ali ljudi ujedinite se”, istaknuo je Vrga jedan vrlo problematični primjer.
Prosječna plaća u Itasu, zajedno sa putnim troškovima i dodatkom za prehranu, iznosi 7400 kuna. Dobri uvjet doprijeli su i do bivših radnika koji su tvrtku napustili prije dvije godine te se sada žele vratiti.
Sve je to rezultat Vargine borbe za radnička prava i bolje uvjete rada, koja svakako nije bila laka, te ističe kako smatra da se Itas ne smije prodati.
“I kad mi je bilo najteže zapjevao sam si – sve će biti u redu, opusti se i uživaj”, zaključio je Varga svoje prisjećanje u postizanju sindikalnih uspjeha.
