Za kišnu jesensku sezonu nema bolje obrane od šestinskog kišobrana: Ručno je rađen u Zagrebu i poznat diljem svijeta

Turisticka zajednica grada Zagreba

Šestinski kišobran tradicionalni je zagrebački kišobran koji datira iz 18. stoljeća. Dio je šestinske narodne nošnje i prepoznatljiv suvenir grada Zagreba.

Dobio je oznaku “Izvorno hrvatsko” Hrvatske gospodarske komore što dokazuje njegovu izrazitu vrijednost koja odiše izvornom hrvatskom tradicijom.

Ručka kišobrana je drvena, a žice metalne. Šestinski kišobran sastavni je dio nošnje, koja se nosila do 1960-ih godina 20. stoljeća, a od tada polako nestaje iz svakodnevnog života.

Šestinska nošnja danas se uglavnom nosi na raznim priredbama i svečanostima, a najviše u folklorne svrhe. Šestine, odakle kišobran potječe su dio podsljemenske zone i zagrebačkoga Prigorja. Naziv Šestine nastao je po obvezi, koju su Šestinčani imali prema gospodarima dvorca u Šestinama. Tako se zvala feudalna obveza koja se isplaćivala svakog šestog dana u tjednu.

Šestinski kišobrani nalaze se na glavnoj zagrebačkoj tržnici Dolac te služe i kao suncobrani.

wikipedia

Šestinski je kišobran postao je glavni dio zbirke priča autorice Nade Iveljić.

Radnje priče smjestila se u selo Šestine, na Dolac i kroz zagrebačke ulice. Radoznali je dječak Ivek, na kišni dan, uzeo svoj kišobran kojeg mu je izradio djed. Imao je bujnu maštu te je sjeo u kišobran i tako doplovio do Zagreba. Kišobran mu je poslužio kao čamac, a čizme kao vesla.

Danas, u vrijeme sve većeg uvoza iz dalekoistočnih zemalja, proizvođači kišobrana “Kišobrani Cerovečki” na tržištu se nameću svojom kvalitetom. Kao i davne 1912. godine, svoje vrhunske kišobrane i suncobrane i danas izrađuju ručno. Osim izrade vrše i popravak svih vrsta kišobrana te damskih i vrtnih suncobrana. Mukotrpnim i predanim radom opstali su na tržištu svih ovih godina, a njihovih proizvoda ima i po cijelome svijetu.

Turisticka zajednica grada Zagreba

Šestinski kišobran ima i legendu koja opisuje kako je dobio svoje predivne i karakteristične boje.

Legenda kaže da je za njegovu crvenu boju zaslužna ljubav dvoje mladih. Naime, ovaj veliki kišobran ispočetka je bio crne boje, sasvim običan i pomalo dosadan, služio je samo potrebi da zaštiti stanovnike Šestina od vjetra i kiše.

Priča kaže da je tako bilo sve do jednog dana kada je mladi Jankić došao svojoj Janici izjaviti ljubav. Dok su stajali skriveni od kiše ispod velikog crnog kišobrana, mladić je svojoj dragoj kazao da ju voli. U trenutku kada su se njihove su se usne spojile, snaga ljubavi ovog mladog para obojala je kišobran u crveno. Od tog trenutka običan crni kišobran postao je prekrasan, crveni – baš onakav kišobran čijoj se ljepoti danas divimo na zagrebačkim tržnicama.

Komentari