(VIDEO) Lana Jurčević: ‘U starosti ne bih voljela žaliti što nisam imala djecu, ali ne robujem godinama i običajima’

FOTO: Lana Jurčević/Instagram

“Svi imamo iste stvari i iste probleme, ali imam osjećaj da preko svojih društvenih mreža trebam iskoristiti tu količinu ljudi koje imam da ih motiviram, da ih ohrabrim, da im srušim tu iluziju da smo mi iz nekog drugog svijeta”, objašnjava nam Lana Jurčević. Dodaje kako joj najteže pada kad joj netko napiše “Ja bi htjela imati život kao ti” ili “Ja bi htjela biti kao ti”. Kako kaže, onda s takvim ljudima uđe u razgovor i oni zatim izađu iz njega puno sretniji.

“Ja ne bih voljela da netko želi biti kao ja. Voljela bih da vjeruje u sebe, da ima svoj put da jednostavno pronađe svoje mjesto pod suncem”, ističe nam pjevačica i poduzetnica.

Iako je iza nas izazovna godina Lani je vrlo uspješna. Potpisala je ugovor za međunarodnu glazbenu suradnju, njezin kozmetički brend “La piel” raste iz dana u dan, ima puno novih poduzetničkih ideja koje bi voljela ostvariti u budućoj godini. U dečku Filipu pronašla je mir, ali ono najbitnije je da je sretna i zadovoljna sama sa sobom.

Uskoro će godina dana otkako si promijenila glazbeno ime i zakoračila na međunarodno glazbeno tržište? Kako si zadovoljna postignutim s obzirom na cijelokupnu situaciju s pandemijom?

Ugovor se dogodio puno prije nego što se saznalo tako da se sve malo krčkalo. Išla sam u Los Angeles snimiti pjesmu, u Berlin spot i to je bilo negdje krajem prošle godine, početkom ove nesretne godine, ali ne treba tako crno gledati na sve, kao katastrofa godina. Svima nam je bila teška i izazovna, susreli smo se s milijardu promjena. Taman je uzelo maha, krenulo se sve vrtjeti, taman sam počela putovati po Europi promovirati pjesmu, u Hrvatskoj je genijalno prošla. Bili smo prvi na nacionalnog top listi. Pjesma je imala najveći skok sa zadnjem mjesta kad je ušla, pa sve do prvog. Tako da su se događale i dobre stvari. Naravno čovjek ne može protiv nekih stvari, jednostavno u ovom trenutku ako želiš sačuvati zdrav razum onda si kažeš prepuštam se sad da me nosi struja gdje treba. Bože moj, neki planovi su pali u vodu, šta se ne može se ne može, bit će bolja vremena, ako se treba dogoditi nešto genijalno dogodit će se, a ako treba ostati ta moja inozemna priča tako kako je. Nisam jako opterećena. Za vrijeme ove godine bila sam u studiju, radila sam i snimala koliko sam mogla, evo sad smo izbacili remake Whitney Houston nakon 35 godina “How will I know” u nekom novom ruhu. Tako da ipak neke stvari se događaju samo ja ne mogu biti tamo. Sad pjesma putuje sama svijetom i ja samo čekam zeleno svijetlo da se pjesma i ja možemo primiti za ruku i da možemo zajedno putovat.

Kad si potpisala ugovor s Warnerom koliko ti je psihički bilo teško krenuti ispočetka? Morala si izbrisati sve slike s Instagrama, otvoriti novi YouTube kanal, no imala si podršku najbližih i vjerovala si u sebe?

To je bila moja želja od kad sam bila klinka. Ja mislim da bi ja samu sebe iznevjerila da sam se prepala tog svega i da sam rekla “ne”. Za čudo, ali zadnjih godina sam shvatila da se ljudi boje potencijalnog uspjeha i možda dodatnog posla, obaveza i odgovornosti i svega skupa. Ja nikad nisam bila takva ja sam radije išla u neki rizik pa makar doživjela fijasko. Nisam se bojala takvih stvari, ali vidim da se ljudi suočavaju s tim. Sjećam se prije ne znam koliko godina prijateljica me nazvala i rekla “Lana, ajme žele da postane brand manager u svojoj firmi, žele me unaprijediti, strah me”. Meni je to bilo užasno čudno, ali sam počela shvaćati da nisu svi ljudi spremni riskirati i potencijalni doživjeti neuspjeh. Ja nisam takva. Smatrala sam da sam došla do neke točke u karijeri i rekla si da ako sad nisam spremna za tako nešto da ne znam kad ću.

VIDEO INTERVJU S LANOM JURČEVIĆ:

Planiraš li se vratiti snimanju pjesama na hrvatskom jeziku? Smiješ li to uopće s obzirom na potpisan ugovor?

U principu ne i nikad nisam mislila da će to što se trebalo događati s tim pjesmama za van, da ću ja osjećati da mi toliko fali povezivanje s mojom publikom ovdje. I ova godina me nekako malo ‘štrecnula’ da dođem da njih tražim za odobrenje i ovdje. Ne znam što se događa, ali ove godine se ekstremno puštaju moje pjesme na radiju, ali ne aktualne i one od godinu ili dvije nego pjesme koje su stare po deset godina i to je neki ciklus koji se očito vrti, nešto se događa gdje ljudima to jako fali. U nekim fazama gdje smo svi bili klinci, i ja sam imala 17 godina kad sam krenula s ovim svim, tada sam imala publiku koja je imala toliko godina, možda nešto stariji, a možda i mlađi, ali sad su to odrasli ljudi koji su na neki način i dalje uz mene i koji se prisjećaju kad su slušali “Pravu ljubav”, “Odlaziš” i da im to budi neku nostalgiju, tako da poradit ću na tome da mi kažu da mogu snimati na hrvatskom.

I sama si rekla kako su oko tebe ljudi uvijek govorili da ti je super u živo, da si rođena pod sretnom zvijezdom, no tu je zasigurno puno odricanja i truda. Koliko su te pogađala tuđa mišljenja prije, a koliko sada? 

Prije deset ili 15 godina nisam bila sigurna tko sam i šta sam i cijeli ovaj period je bilo samodokazivanje samoj sebi, u čemu sam dobra, šta znam, šta ne znam, koje su moje vrline, koje su moje mane. Uvijek je stresno kad netko ne kaže nešto lijepo o tebi, uvijek ti je stresno kad doživiš puno negativnih energija, ne znaš da li si ti to zaslužio ili nisi. Jednostavno, kad si mlad i neiskusan drugačije gledaš na stvari. Danas, ne znam što bi to trebalo biti da netko kaže, a da se ja uvrijedim ili da budem u depresiji. Ljudi imaju krivu percepciju o ljudima koji se bave javnim poslom, uvijek taj naš život izgleda boljim, ljepšim, dotjeranim, ali naši životi su kao i od svakog drugog čovjeka. Svi imamo iste stvari i iste probleme, ali imam osjećaj da preko svojih društvenih mreža trebam iskoristiti tu količinu ljudi koje imam da ih motiviram, da ih ohrabrim, da im srušim tu iluziju da smo mi iz nekog drugog svijeta. Najgore mi je kad mi netko napiše “Ja bi htjela imati život kao ti” ili “Ja bi htjela biti kao ti” onda s takvim ljudima koji mi se jave uđem u razgovor i oni zatim izađu iz njega puno sretniji s tim kakvi su oni. Ja ne bih voljela da netko želi biti kao ja. Voljela bih da vjeruje u sebe, da ima svoj put da jednostavno pronađe svoje mjesto pod suncem.

Što bi poručila Lani koja je s 17 godina krenula u glazbene vode, što je bila tvoja najveća vrlina kojoj možeđ zahvaliti da si danas tu gdje jesi?

Stvarno ne bi mijenjala stvari od prije jer sve te neke greškice i krive odluke su me dovele do ovog gdje sam danas i kakva sam. Generalno, sretna i zadovoljna sama sa sobom. Kao klinka imala sam potrebu da budem neovisna i svoja, da ne ovisim o mami, o tati, o ničijoj pomoći i milosti, protekciji, bilo čemu. Ono nekako ja kao prava škorpionka, mi smo jako ponosni, kao mi ćemo sami, tako da je valjda to nešto bilo u mom genetskom kodu što me guralo da budem samostalna, da imam svoje, da radim, da se trudim, borim, grizem i to je polučilo svim rezultatima i uspjehom svih ovih godina.

Jednom prilikom rekla si kako je sve sjelo na svoje mjesto kad si postala svjesna sebe. Ljudi imaju percepciju da uvijek moraš biti savršena, a onda si ti pokazala svoje prirodno lice i tijelo i počela je lavina pozitivnih reakcija i pokrenula si stranicu ‘Stvarna ja’. Koliko te ona motivirala da budeš bolja i da još više ulažeš i daješ sebe? 

Ljudima je pun kufer Photoshopa, umjetno dotjeranih slika, snimki. Mislim da je ljudima dosta te prevare i da svi nekako žude za tim sirovim, realnim i autentičnim sadržajem preko društvenih mreža. Na kraju krajeva, baš je danas najtraženiji pojam na Google-u bila moja fotografija s celulitom, ali nije to prvi put da ja radim takve stvari, to dolazi iz mene prirodno bez nekih kalkulacija, uvijek sam htjela da ljudi imaju osjećaj mene, prave mene, a ne iz medija. No, ljudi koji su posvetili tri minute ili više na mojim društvenim mrežama mogli su dobiti dojam puno više kakva ja stvarno jesam. I taj pokret koji je nastao iz te epic slike s celulitom dotakao je puno žena što je meni nekako najljepše od svega jer smo stvorili zajednicu na Instagramu “Stvarna ja” gdje mi pišemo o ljudima priče koje su htjeli podijeliti. Baš prava jedna ženska topla zajednica.

Smatraš li da je to glavni razlog zašto si privukla toliki broj pratitelja? To što pokazuješ emocije i stvarne životne reakcije?

Ljudi koji su emotivni i koji drže do te strane sebe, da. Ali ljudi koji su došli po cice i guzice sigurno im ne odgovaraju moji postovi u kojima pričam o razvoju sebe i o nekim duhovnim stvarima. Što se mene tiče, jučer sam objavila jedan post i napisala ako nemate tri sekunde da ovo pročitate radije me unfollowajte jer voljela bi pročistiti svoj Instagram i da ostanu ljudi sa sličnim vrijednostima. Samo da napomenem. Da netko ne kaže, a u spotu  je ‘gola, gola’, to je zabava, to je jedan dio mene. Mislim da nikad nisam prešla neku granicu, neku vulgarnost, ali opet sam pokazala da se osjećam dobro sa svojim godinama, tijelom, sa sobom samom. Tako da ne bi bilo da glumim Djevicu Mariju, ali mislim da dobro balansiram između tih nekih svjetovnih i duhovnih stvari.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by La Lana (@lalana)

Iako je ovo izazovna godina tvoje poslovanje kozmetičkog brenda “La piel” nije patilo ove godine, dapače raste iz dana u dan, to dokazuje to što si zaradu dala u humanitarne svrhe. Kakvo je stanje s brendom danas?

S jedne strane imam nesreću, a to je da ne mogu održavati koncerte, ali ne iz one financijske perspektive, ali to je dio mene, ja sam na svoje koncerte išla dva sata da se relaksiram. Meni ni jedna misao ne bi prošla da nije vezana uz te ljude, tu pozornicu, moj bend, taj trenutak, a inače ostatak života sam najdekoncentriranija osoba koja postoji. Pričam s nekim, ali ja sam već isprocesuirala sedam drugih misli u svojoj glavi. Koncerti mi fale s te strane, ali opet s druge strane “La piel” je krenuo prije malo više od dvije godine i prisutni smo kao online shop i ljudi mogu lako doći do svega što žele. Rastemo lijepo, žene su užasno sretne s tim proizvodima i mislim da to nema veze jesam ja Lana Jurčević ili ne, možda samo iz perspektive da netko zna da sam ja netko tko obožava prirodu, netko tko živi koliko toliko zdravo, pa mislim da to daje kredibilitet samom brendu. Ljudi su zadovoljni, ali da ne spominjem da radimo 20 sati dnevno, da svi spavamo par sati dnevno i da je to nenormalna količina posla, obaveza i odgovornosti. U trenutku kad je krenula korona ljudi su apsoluno legitimno bacili u proizvodnju dezinficijensa jer su to vidjeli kao dobru poslovnu priliku. Mi smo odlučili da ćemo sav profit donirati. Donirali smo bolnicama od Zagreba, do Splita, Osijeka, staračkih domova do mreže beskućnika, za vizire medicinskog osoblja, Zavodu za javno zdravstvo Andriji Štamparu. Nadam se da smo nešto pridonijeli i pomogli.

Otkrila si kako ti je želja otvoriti azil za životinje ili pomoći financijski nekome. Kako stojiš danas s tom idejom?

Ja sam kreativna. Tu sam doma. Ja ideje sanjam po noći. Ujutro kad se probudim u šest zapisujem ideje, ali ja njih sve ne uspijem realizirati. Azil za životinje bi definitivno izgradila s obzirom na to da je “La piel” prirodna kozmetika, da se ne testira na životinjama, da su proizvodi veganski. Puno puta smo ove godine pričali da bi voljeli otvoriti azil ili na neki način financirati neki postojeći. Nadam se da će te to u 2021. riješiti jer sad pucamo od šavovima od sveg što imamo.

Koliko te “hrani” pomaganje ljudima?

Hrani me jako, kad vidim da se neki kamenčić pomakao. Nema tih novaca koji mi taj osjećaj mogu nadomjestiti. Mislim da su ljudi premalo pokušali raditi takve stvari jer jednom kad osjetiš, ti se toliko zaraziš s tim osjećajem da ti to želiš radit. Na neki način je malo sebično jer nevjerojatan je osjećaj koji dobivaš natrag, ali ja kad vidim što mi ljudi šalju u Instagram, nekad i mailove. Ja si samo razmišljam da bar jednog dana to mogu staviti u neku knjigu, na neki zid, to je toliko pozitivne i dobre energije da bi se ljudi češće trebali odvažiti na tako nešto pa probati možda im se svidi.

FOTO: Robert Anić/PIXSELL

Bi li ikad napisala knjigu o sebi?

Ako ću htjeti da ljudi do milimetra upoznaju mene i moj život i što sam ja prošla.

Tri godine si u vezi s Filipom Kratofilom. Jesi li u njemu pronašla mir?

Da. Osim kad imamo žute minute jedan i drugi, ali mislim da to što ja ne skrivam to, niti potenciram to, to iskreno govori dovoljno o tome koliko sam kompatibilna s nekim. Imamo slične ciljeve, razmišljanja. Mislim ja sam totalno uredu. Kad prestaneš skrivati to znači da si uredu s nečim. Evo, ja sam pola života nešto skrivala jer s ničim nisam bila da mi je sjelo kako spada, ali sad je tako kako je.

U životu si se ostvarila na mnogim poljima, no što bi ipak voljela još postići i ostvariti?

Naravno da ne bih voljela da imam 70 godina i da žalim što nisam imala dijete na primjer, ali voljela bi imati kuću, vrt, pse, djecu, možda posvojenu, možda svoju. Možda je to jedan aspekt mog života koji nije realiziran, ali nikad nisam robovala vremenom, godinama, običajima, okolini tako da ako Bog da.

Komentari