Još jedno pomicanje kazaljki na satu čeka nas ove nedjelje, točnije u noći sa subote na nedjelju.
Prebacujemo se na ljetno računanje vremena, pa ćemo tako kazaljke pomaknuti jedan sat unaprijed, odnosno s 2 sata na 3 sata. To znači da ćemo spavati jedan sat kraće, što će mnogima teško pasti.
Ljetno računanje vremena trajat će do 29. listopada kada ćemo kazaljku ponovno pomaknuti jedan sat unatrag.
Dugoočekivanje ukidanje pomicanja kazaljki
Valja podsjetiti i da se već godinama govori o ukidanju ljetnog i zimskog računanja vremena, no dosad se to još uvijek nije dogodilo. Naime, iako su države članice EU-a postupile u skladu s preporukom Komisije oko ukidanja pomicanja sata, zemlje u Vijeću se pak nisu mogli mogle dogovoriti koje bi vrijeme ostavile, a koje ukinule.
Problem leži u tome što kroz Europsku unije prolaze tri vremenske zone, ako se ne računaju prekomorski teritoriji država članica izvan europskog kontinenta. Najveća je ona srednjoeuropska zona od Poljske do Španjolske. Ako bi se prihvatilo trajno ljetno računanje vremena, na zapadu i sjeverozapadu kontinenta zimi bi se razdanilo tek tijekom kasnijeg prijepodneva.
S druge strane, ako bi se ostavilo samo zimsko računanje vremena, ljeti bi se ranije smračilo, a na istoku bi sunce izašlo jako rano. Primjerice, u Bialistoku u Poljskoj na dan ljeta sunce bi izašlo u 3 sata. Takve promjene ostavljaju ozbiljne posljedice i na ljude i na životinje.
Tko se toga uopće dosjetio?
Inače, ideja koja stoji iza pomicanja sata unaprijed je maksimiziranje sunčeve svjetlosti na sjevernoj hemisferi. Na anegdotu koja se prepričava kada se govori o tome zašto uopće postoji ljetno računanje vremena podsjetio je National Geographic koji se prisjetio satiričnog pisma Benjamina Franklina koje je on davne 1784. godine napisao za ”Journal de Paris”.
U pismu se on čudio kako se on već u 6 sati divi suncu kako izlazi, mnogo prije nego što većina Parižana uopće pomisli probuditi se. ”Kad bi se ustajali kada sunce izlazi”, napisao je Franklin, ”grad bi mogao uštedjeti ogromnu svotu na svijećama koje gore u mračnim večernjim satima”. Međutim, Franklin nikada nije predložio da se pomiču kazaljke na satu, već je njegova ideja bila da se na trgove stave topovi koji bi svojim pucnjima budili građane, a predlagao je i poreze za zatvorene prozore i ograničenja prodaje svijeća, piše National Geographic.
Drugi pak sve oko pomicanja kazaljki pripisuju Georgeu Hudsonu, entomologu s Novog Zelanda, koji je 1895. predložio dvosatnu smjenu kako bi se omogućilo više lova na bube nakon posla. Ubrzo nakon toga, britanski aktivist po imenu William Willett predložio je sličnu ideju kako bi se spriječilo rasipanje dnevnog svjetla, donoseći koncept u engleski parlament početkom 1900-ih.
No tek tijekom Prvog svjetskog rata Njemačka je uvela prvo ljetno računanje vremena 1916. godine kako bi se maksimizirala upotreba resursa tijekom sunčanih sati. Ubrzo su primjer slijedile i Sjedinjene Države koje su prvi put kazaljke pomaknule 1918. godine.
