VEĆ SE POČELO ZARAĐIVATI NA POTRESU? ‘Grad nam naplaćuje tri puta više!’

Već se mjesecima priča o tome kako će obnova Zagreba biti pljačka stoljeća, kao uostalom i većina javnih radova koja se odvija pod okriljem aktualnog gradolnačelnika, Milana Bandića.

I izgleda da je ‘pljačka’ počela, barem ako je suditi po građanima koji su svoje priče o obnovi porušenih domova ispričali za 24sata.

U javnom se prostoru često čuju izjave kako Zagrepčani godinama nisu vodili računa o svojim zgrada, ali zagrebačka je realnost mnogo kompleksnija.

“Želimo obnoviti fasadu i krovište svoje zgrade, ali po poštenim cijenama i da sami izaberemo izvođača. Ali to ne uspijevamo već godinama, a fasada i dalje propada”, ispirčao je Adrian Kučić, predstavnik suvlasnika zgrade u centru Zagreba, na križanju Ilice i Čanićeve ulice, za spomenuti dnevni list.

Njegova se zgrada uvrštava u kulturno dobro. a sagrađena je 1909. godine. U potresu je pretrpjela znatna oštećenja, a stanari su sami htjeli sami obnoviti zgradu sredstvima iz pričuve. Ovdje nastaju njihovi problemi s Gradom koji se čine i većima od onih koje im je potres napravio.


“Prije pet godina smo pokušali angažirati izvođača i prikupili smo ponude. Dobili smo ponudu na 1,5 milijuna kuna, što nam je odgovaralo, ali tadašnji upravitelj Gradsko i stambeno komunalno gospodarstvo, koje je gradska tvrtka, reklo nam je da taj izvođač nema licencu za obnavljanje kulturnog dobra. Njihov izvođač s licencom ponudio je iste radove za 3,5 milijuna kuna, što nam je bilo previše i neprihvatljivo skupo” kaže Snježana Bognar, jedna od stanara zgrade i bivša predstavnica suvlasnika za isti dnevni list.

Razmjeri nerada i nesposobnosti GSKG-a postaju još očitiji kada se u obzir uzme činjenica da je od 150 zgrada koje su čekale obnovu, Grad Zagreb u posljednjih 7 godina obnovio samo fasade na šest zgrada!

Spomenuta zgrada bila je 51. na listi prioriteta za obnovu koju nisu dočekali. jedino što su napravili je da su postavili podupirače na balkon kojem je prijetilo urušavanje i prije potresa, a oni do danas tamo stoje jer je stanarima rečeno da obnovu sami ne smiju pokrenuti.

“Postavili su nam i skelu kako bi zaštitili prolaznike od pada ukrasa sa zgrade ili dijelova fasade. Rekli su nam da je to privremeno. A mi smo najam te skele plaćali 36.000 kuna godišnje. I tako šest godina, dok sad više nismo htjeli plaćati i tražili smo da je uklone”, rekao je predstavnik stanara.

Stanari su sami nakon potresa morali platiti uklanjanje starih dimnjaka, za što im je pričuva smanjena za 58.000 kuna. Sami su popravili i krov a sada rade projekt za koji će dokument platiti 18.000 kuna. Izradu elaborata obnove pročelja platili su 12.000 kuna. Sami su platili i da radnici uklone ukrasni vijenac na vrhu zgrade te uklanjanje oštećenih ukrasa na zgradi koje čuvaju i čekaju obnovu, piše 24sata.

“Dobili smo nakon potresa točno 50 cigli. I crijepova za 10 kvadrata krova, ali on čak i ne odgovara postojećem crijepu i nismo to mogli iskoristiti. I da, dobili smo nekoliko letvi za krov “, rekao je Boris Bognar.

Oni još uvijek nemaju toplu vodu jer su nakon potresa morali zamijeniti bojlere, a nadaju se da će država ispuniti obećanje i to sufinancirati. Stoga ih i ljute priče o bogatašima iz centra, jer oni to svakako nisu. Spremni su i sami poduzeti akcije, no koči ih činjenica da je zgrada kulturno dobro zbog čega očekuju veću akciju države i poštene cijene obnove.

Komentari

loading...