Ne možemo se praviti da se pokušaji silovanja žena, nisu dogodili.
U nedavnom razgovoru s društvom, jedan poznanik je spremno izjavio kako Indija više nije sigurno mjesto za putovanja. Vrag mi nije dao mira pa sam krenula istraživati tajnu vezu između Indije i turista koji ondje dolaze i odmah sam naletjela na više od nekoliko članaka koji pišu o lokalnom stanovništvu koje siluje turistkinje. Ima toga još, ministar turizma je 2016. godine poručio ženskim turistima da ako putuju u Indiju, nikako ne nose suknje. Smrzla sam se živa. Prvo zbog ideje o silovanju uopće, a onda o onoj klasičnoj pretpostavki da žene koje s odijevaju izazovno, uglavnom “traže frku”.
Kroz svoj život i nisam putovala onoliko koliko sam htjela (još), a moram priznati da mi pri odabiru destinacija nikad nije palo na pamet da neko mjesto ne posjetim zbog toga što je opasno za žene. Ok, odrasla sam u malom mjestu, ali sam više od pola života prevela skitajući se po većim gradovima i nikad nisam imala neugodnih ili da pojačam dojam, brutalnih iskustva s ljudima oko sebe. Hodala sam Londonom sama u sitne sate, kao i po Francuskom lučkom gradu Marseillesu (gdje me izgleda samo Bog čuvao), a Zagreb mi je nekako uvijek bio kao drugi dom u kojem se nikad nisam osjećala ugroženo.
Sigurnost u gradu
Činjenica je da sam kroz godine uviđala razlike, neka nova lica, mijenjanje slike grada i više “sumnjivih” faca nego ranije, ali to sam smatrala potpuno prirodnim tijekom te nisam previše obraćala pažnju na to. Danas, u Zagrebu živim dvije godine i osjećam se prilično sigurno, nemam problema sama pješačiti kući u sitne sate i bezbrižno se krećem gdje god me put odvede. Sama ili u društvu, manje je važno, ali moram priznati da mi niti jednom nije palo na pamet da bi mi se moglo nešto dogoditi. Smatram da sam oprezna i neustrašiva, ali da me netko stisne uz stablo i vikne: “Daj mi pare” ili nedao Bog nešto drugo, sigurna sam da bi u tom trenutku p(o)stala potpuno nemoćna. Strah i panika paraliziraju ljude i u tim situacijama ponekad ni sami nismo svjesni kako se ponašamo. Sve se događa u sekundi, a kasnije se zbrajamo i oduzimamo kako smo mogli pametnije postupiti. Nažalost, kasno je za popravak…
Ako još uvijek niste shvatili u kojem smjeru idem, onda ću odmah prijeći na stvar. Ne mogu reći da me nisu uzdrmali nedavni napadi na žene koji su se dogodili u centru Zagreba. Ne mogu se oteti dojmu da kroz Importanne centar prolazim barem 3 puta tjedno, da sam kraj hotela Esplanade prošla stotinu puta i da grad očito nije tako siguran kao što ga ja percipiram. Ne planiram senzacionalistički pumpati priču o napadima na žene koji su se u posljednje vrijeme događali, ali ne mogu ni mirno sjediti i praviti se da je to normalno.
O nedavnim napadima na žene u Zagrebu
Sredinom kolovoza Zagrepčane je zgrozio pokušaj silovanja u Dugavama gdje je 27-godišnji azilant iz Afganistana davio i prijetio ženi pokušavajući ju odvući u podrum zgrade. Hvala Bogu, bilo je oko 8 ujutro i budni stanari su reagirali te je napadač uskoro priveden. Žena je u šoku, njemu je određen jednomjesečni istražni zatvor, život ide dalje, a pretrpljeni šok žrtve ne može nitko platiti. Tjedan dana nakon tog incidenta, slična stvar se dogodila pored Glavnog kolodvora, točnije u Importanne centru iz kojeg je izletjela djevojka krvavih usta vičući kako su je pokušali silovati, te tražila pomoć prolaznika. Izgleda kako ni njezin napadač nije bio baš spretan te je vrlo brzo otkriven i priveden na ispitivanje. Iz MUP-a su potvrdili kako se radi o stranom državljaninu koji je nedavno zatražio azil u Hrvatskoj. A onda se prije nekoliko dana javila još jedna žrtva koja je doživjela slično nezgodno iskustvo pored zagrebačkog hotela Esplanade. Na sreću, nije se dogodilo ono najgore, a u policiji se ustanovilo kako se radi o mladom Iračaninu.
Što su komentirale ispitanice?
“Super, divne vijesti, a ja okolo samouvjereno hodam polugola i ne pada mi na pamet da bi me netko ikad napao” – komentirala je Maja i dodala kako će sigurno nabaviti suzavac. “Ili nož” – procijedila je tresnula u smijeh.
Razgovarala sam i s kolegicom koja živi pored hotela “Porin” u Dugavama i pitala ju za komentar iz prve ruke kao i o tome kako se i da li planira nekako zaštititi. “Nije me strah više nego što me bilo ranije, realno, žene su uvijek u opasnosti na ulici”, “oni su tamo već godinama, bilo je nekih manjih incidenata i krađe, ali za ovakve kakvi su se dogodili u posljednje vrijeme, nije bilo govora. U principu nisu radili probleme. Infiltrirali su se u društvo i činilo se kako je sve u redu.” – izjavila je Željka te dodala kako i inače dva put prije promisli nego krene negdje sama po noći.
Druga stanovnica Zagreba, Ivana bila je malo više uspaničena, živi kraj Importanne centra i ondje se svakodnevno kreće u bilo koje doba dana. “Pa sigurno mi nije ugodno, nakon ovih situacija koje su se izdogađale zadnjih dana. Uopće ne mogu zamisliti da me tu pored stana netko napadne. I da, tjera mi strah u kosti ta nelagoda s kojom mi se ne da živjeti”.
Prva stvar koja mi pada na pamet je: pustili smo migrante u zemlju i sada nas maltretiraju. To može, ali i ne mora biti istina. Silovateljskih napada bilo je i prije njih, a tko zna koliko ih još ima, a iz nekog su razloga zataškani ili ih se žrtve boje prijaviti. Tu informaciju nećemo nikad saznati, ali sam sigurno da ćemo se nakon svega dva puta okrenuti kada ulicom budemo hodale same. I da, u jednom trenutku ćemo se morati pomiriti s time da ni Zagreb više nije siguran grad. I dok po Španjolskoj i Engleskoj ljude gaze kamioni, u Rusiji se vade noževi, u našem gradu su žene trenutno najugroženija vrsta.
