U potresu su ostali bez svega, ali ova obitelj se ne predaje: ‘Mama, idući Božić samo želim dočekati doma’

Zagrepčani otkrili kada raskićuju drvce (FOTO: Pexels)

Zdravlje i sreća kod svih nas visoko kotiraju na listi božićnih želja, pogotovo ove godine kad nas je zadesila korona. A Zagrepčane još i potres.

I dok će većina Zagrepčana dočekati blagdane u svome domu, ima i onih koji će za Božić uz zdravlje i sreću imati još jednu veliku želju koja se većini nas podrazumijeva: idući dočekati u vlastitom domu.

“Ne moraš, mama, kupovati nikakve poklone. Sve što želim za Božić je da idući dočekamo doma”, posve ganuta ispričala je za Dnevno.hr Zagrepčanka Suzana Ćuk što jedan od njezinih sinova želi za Božić.

Sedmeročlana obitelj – mama Suzana, tata Anđelko i pet njihovih sinova, najstarijem je petnaest, najmlađemu su četiri – u svom domu u Čučerju ne mogu boraviti od tog kobnog 22. ožujka.

Kuća obitelji Ćuk je urušena, dobila je ‘crvenu naljepnicu’ i prema Zakonu o obnovi trebalo bi usljediti rušenje, potom i izgradnja novog objekta. Njihov dom bio je jedan od 6.000 objekata u Zagrebu koji je postao neuporabljiv. Zbog blizine epicentra najviše je razoreno upravo područje u kojem žive – gradska četvrt Gornja Dubrava, koja se uz Donji grad, Medveščak, Maksimir, Podsljeme i Sesvete našla na listi najpogođenijih kvartova.

Razmjeri šteta potresa procijenjeni su na 86 milijardi kuna, a osim sredstvima iz proračuna, obnova se financira i donacijama u akciji “Zajedno za Zagreb”. Akciji su se pridružile mnoge ugledne hrvatske tvrtke, a tu se posebno ističe Janaf – uprava tvrke, menadžment i zaposlenici ove su se godine odrekli dijela svojih primanja kako bi pomogli ugroženim sugrađanima. Tako je Janaf putem donacija udrugama i institucijama dodijelio sredstva za popravke objekata oštećenih u potresu.

U proteklih devet mjeseci obitelj Ćuk promijenila je tri lokacije. Prvi smještaj pronašli su u studentskom domu Cvjetno naselje koji im je zbog autizma jednog djeteta bio neprimjeren za stanovanje. Potom su boravili u Rugvici, da bi se danas privremeno skrasili u Novom Jelkovcu.

“U Cvjetnom smo bili doslovno jedan dan, nismo mogli ostati zbog sina. Potom smo otišli u Rugvicu, tamo smo bili mjesec i pol, dva. Ljudi su nam izašli u susret, nismo se znali prije. Stvarno, svaka im čast – prvi put smo se vidjeli, čak nam je žena i krumpir i meso ispekla kad smo došli”, prisjeća se gospođa Anđelka tih najtežih dana.

Što dalje, trebalo je donijeti odluku. Jedna od opcija bio je kontejnerski smještaj u kakvom su danas neki njihovi susjedi, stanovnici Čučerja i obližnjeg Dankovca, drugi su pak smješteni su u Hostelu Arena kojim upravlja Grad, no srećom – u zadnji čas, kako kaže gospođa Suzana! – obitelj Ćuk uspjela je doći do podstanarskog smještaja u Novom Jelkovicu, u stanu također u vlasništvu Grada Zagreba.

“I nama su isto nudili kontejnerski smještaj, no odbili smo. Ne znam kako bi obitelj s petero djece mogla živjeti u takvim uvjetima”, kaže.

Vlastiti dom ne može ništa zamijeniti

Na smještaj se ova hrabra obitelj ne žali, ali jasno je, vlastiti dom ništa ne može zamijeniti. Znaju to dobro svi koji su za rata morali napustiti svoja ognjišta kako je pored svojeg doma Božić čekati u tuđem, ma koliko komforno bilo.

“Imamo krov nad glavom, ne mogu biti nezadovoljna. Ali, znate kako je, navikli smo na naše.”

Prema ugovoru s Gradom, u Jelkovcu mogu biti najviše pet godina. Dakako, pomisao da će ovdje toliko ostati nije ni malo ugodna.

“Svi žele biti svoji na svome. Isprva sam bila veliki optimist, nadala sam se da ćemo već na proljeće biti doma. Sad vidim da to neće biti tako, realnost je godinu-dvije, ali bolje ne prognozirati. Više ne znam kako će to ići.”

Djeci je, naravno, promjena bila ogromna. Ostavili su svoje prijatelje, svoja igrališta, svoj kvart.

“Svakom je najdraži onaj kvart u kojem odrastaš. Naravno da im nedostaje i njihovo dvorište i njihovi prijatelji. Iako, moram reći, dobro su prihvaćeni. Nedavno smo bili u samoizolaciji, prijatelji iz škole su zvali sina, pitali gdje je, kad će se vratiti. Nedostaje im, znači, uklopio se. No, doma je ipak doma.”


Komentari