Nakon što se Alan Abramović (46), pobjednik showa ‘Život na vagi’, na Instagramu požalio da je nakon isprobavanja jakne od trapera dobio osip, 24 sata je istražio što sve vreba u novoj odjeći. U odjeći koju kupujemo u našim trgovinama mogu se naći opasne kancerogene kemikalije, teški metali i niz mikrobioloških organizama. Dok se bakterije ili gljivice mogu ukloniti pranjem, kod kemikalija i teških metala to ne pomaže.
Odjeća na naše prostore često dolazi iz zemalja trećeg svijeta gdje se tkanine boje opasnim tvarima, a kasnije se sve šiva i skladišti u prostorima gdje nema potrebnih higijenskih uvjeta.
Kako je za 24 sata objasnila dr. sc. Lidija Barušić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo ‘Dr. Andrija Štampar’, iznimno su opasne azo boje kojima se boje tkanine. One su u Europi podložne strogim restrikcijama, a u dosadašnjim analizama proizvoda u NZJZ-u ‘Dr. Andrija Štampar’ nisu ih našli. Nisu našli ni formaldehide koje proizvođači koriste kako se tkanina ne bi gužvala i da se na njoj ne bi pojavila plijesan. Teški metali, koje su u analizama pronašli, bili su u dopuštenim količinama.
“Kad u odjeći ima azo boje ili nikla, prvo što će netko primijetiti je alergijska reakcija i osip na koži. Takvu odjeću čovjek više ne bi smio nositi jer pranjem se opasni kemijski spojevi ne uklanjaju. Ako je tkanina dugotrajno u dodiru s kožom, oštećuje se koža i otvaraju se pore preko kojih štetne tvari odlaze u krvotok i dalje do organa. To može izazvati kronične bolesti i karcinome”, tumači Barušić.
Problem je, dodaje, kad nema alergijskih reakcija, odnosno nema ničega što alarmira da s tkaninom nešto ne valja. To je slučaj kod teških metala, koji se kroz dulji period mogu nakupiti u organima. Kadmij, primjerice, napada bubrege, a olovo mozak. Nastaje disbalans u organizmu te u kombinaciji sa štetnim tvarima koje u tijelo dolaze iz drugih izvora teški metali mogu izazvati ozbiljne bolesti i karcinome.
U NZJZ-u ‘Dr. Andrija Štampar’ do sada nisu imali zahtjeva da se na odjeći radi i mikrobiološka obrada, ali je rade na platnenim i plišanim igračkama. Tu se, kaže, može povući paralela s odjećom, jer se igračke i odjeća skladište na mjestima s mnogo prašine i prljavštine. U prašini ima svega, a tkanina je idealan medij za apsorpciju različitih mikroorganizama.
“Ovdje veliku ulogu ima pranje. Većinu mikroorganizama uništit će pranje na 60 Celzijevih stupnjeva. Ne peru se sve tkanine na toj temperaturi, ali današnji deterdženti su dovoljno snažni da unište mikroorganizme i na nižim temperaturama – kaže, i dodaje da novu odjeću treba oprati prije nošenja.
Zapamtite ovo:
U tkaninama može biti olova, kadmija, arsena, žive, kobalta i drugih teških metala
• formaldehidi mogu biti kancerogeni, a proizvođači ih stavljaju u tkanine kako se ne bi gužvale i pljesnivile
• protiv kemikalija i teških metala u tkaninama ne pomaže nikakvo pranje
• tkanine upijaju sve mikroorganizme
• većina mikroorganizama je termolabilna pa ih uništava pranje već na 60 stupnjeva
• prvi znak da s tkaninom nešto ne valja su alergijska reakcija i osip, no kod većine teških metala toga nema i zapravo ne znamo da uz kožu prislanjamo nešto kancerogeno
• nikad ne bismo smjeli obući ništa direktno iz trgovine bez prethodnog pranja
