TRAGOM TOMAŠEVIĆEVE AGENDE Ljevica nema monopol na okoliš, postoji i zeleni konzervatizam: ‘Možemo bi moglo s Mostom’

Foto: Službena stranica Grada Zagreba

Međunarodni dan planeta Zemlje slavi se 22. travnja svake godine od 1992. a prvotno je predstavljen kao ideja davne 1969. godine i po prvi put obilježen iduće godine.

Cilj dana kojeg obilježava preko 150 zemalja, a među njima i Hrvatska je jačanje svijesti javnosti prema prirodnom okolišu i objasniti opasnosti od zagađenja okoliša. Ove godine u Zagrebu, travanj nam također označuje i 10 mjeseci otkako je aktualni gradonačelnik Tomislav Tomašević preuzeo vlast.

Dok Zagreb općenito gravitira prema liberalizmu i ljevici odnosno socijalnoj osjetljivosti (i bivši gradonačelnik Milan Bandić je došao iz socijaldemokratskog tabora), Tomašević osim lijevog  pogleda na svijet, donosi i okolišnu osviještenost, budući da dolazi iz zeleno-lijeve političke platforme Možemo.

Iako znanstvenici sve više znaju i upozoravaju o negativnim utjecajima ljudi na okoliš (te nude rješenja, koja nažalost, nerijetko ne shvaćamo ozbiljno), stručna rješenja su uzaludna osim ako politika ne pokaže volju za djelovanjem.

Dok je novi model odvoza otpada, koji se očekuje u srpnju, gradnja sortirnice, te potpore solarnim panelima, biciklizmu i uporabi javnog prijevoza korak naprijed od trenutne vlasti, je li garancija pozitivnih kretanja prema savjesnom postupanju prema okolišu isključivo zeleno lijeva opcija?

Dok zeleno lijeve stranke bivaju sve popularnije u Europi, ipak ni desnica nije ostala dužna, na polju ekologije, pa tako postoji i manje razvikani, zeleni konzervatizam.

Okoliš: Burke, Thatcher, postmoderna

Tonči Kursar, profesor na Fakultetu političkih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu, za Zagreb.info navodi kako zeleni konzervatizam svoje korijene ima u pisanjima filozofa Edmunda Burkea, inače kritičara Francuske revolucije.

„Burke nije vidio zajednicu kao svojevrsni ugovor nepoznatih ljudi nego onih koji trenutno žive i koriste njene prirodne resurse s onima koji pripadaju budućim ali i prethodnim generacijama. Takva je zajednica svojevrsni oblik zajedničkog življenja s onim što ga omogućuje (prirodni resursi, okoliš) i predstavlja vrijednost koju treba čuvati“, pojasnio je Kursar početke okolišne svijesti u konzervativnim krugovima.

Tonči Kursar, screenshot: Novo društvo

Inače, Britanski konzervativci također odaju priznanje nekadašnjoj premijerki Velike Britanije, Margaret Thatcher.

Navode kako je zatvorila rudnike ugljena i upozoravala svijet na potrebu smanjenja CFC plinova koji uništavaju ozon, Kursar komentira kako je Thatcher u svojim početnim idejama imala decentralizirane (srednjoklasne) zajednice koje su razmjerno samodovoljne i obzirne prema okolišu.

Međutim, upozorava i kako se kasnije sve dogodilo posve suprotno.

„Umjesto sitno-vlasničkog nastao je onaj globalni neoliberalni kapitalizam koji je bio još razorniji po okoliš od svojih prethodnika. Kad je posrijedi gašenje ugljenokopa u Britaniji osamdesetih godina, Thatcher je to učinila kako bi se obračunala sa sindikalno organiziranima radništvom, svojim klasnim protivnicima, a ne iz nekog posebnog obzira prema okolišu“, objasnio je Kursar Thatcherove motive i zasluge.

Upitan o zeleno-lijevoj ideji, Kursar navodi kako se ona sve organiziranije javljala s post-modernim pokretima sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

„Blago rečeno je skeptična prema ideji i praksi napretka koji se shvaća kao stalni (ekonomski) rast. Tu je razmjerno bliska zelenom konzervativizmu. Međutim, razlikuju se po tome što su ‘zeleno-lijevi’ izrazito skloni kritizirati i različite vrste nejednakosti u društvu, naročito onih ekonomskih pa do podređivanja žena kao i militarizaciju društva. Oni štoviše nastoje promicati opću demokratizaciju tj. participaciju koja bi zahvatila gotovo sve sfere djelovanja“, opisao je Kursar razvoj zelene ljevice i njihove ideje koje poneki zovu i protagonističkom demokracijom.

Kursar smatra da je konsenzus između zelenih ljevičara i desničara malo vjerojatan zbog ideoloških razlika, ali da potencijalnu koaliciju ne bi trebalo isključiti.

“Takav politički savez mogao bi se kod nas postaviti na programu borbe protiv korupcije, a ostalo što bi koalicija promicala (pa i ‘okolišni paket’) striktno bi se definiralo programskim ciljevima koji bi se ostvarivali djelovanjem potencijalne koalicijske vlade”, pojasnio je Kursar za primjer dajući potencijalnu koaliciju platforme Možemo! i stranke Most.

Radikalna promjena i stavljanje flastera

O zelenom konzervatizmu upitali smo i aktualne zastupnike gradske skupštine. Slaven Dobrović, gradski zastupnik iz kluba Domovinskog pokreta, profesor je na FSB-u s dubokom strašću prema očuvanju okoliša, a koji je ujedno i svojevremeno bio ministar energetike i zaštite okoliša.

„To mi je ugrađeno od malih nogu jer roditelji i djedovi i bake utjecali su na to svojim ponašanjem, a kasnije sam čitanjem o tome učvrstio svoje stavove“, prisjetio se Dobrović kako se zainteresirao za brigu o okolišu.

Slaven Dobrović, screenshot: N1

Marija Brajdić Vuković, osim što je gradska zastupnica iz redova Možemo, također je i članica gradskog odbora za zaštitu okoliša, a kao sociologinja, također je i znanstvenica na Institutu za društvena istraživanja. Navela je kako se za okoliš zainteresirala tijekom srednjoškolskih dana, a zatim i preko fakulteta te kroz djelovanje u sociologiji.

„Kroz znanstveni rad sam se bavila pitanjima održivosti i zelene tranzicije zadnjih desetak godina“, navela je Brajdić Vuković.

Upitan o ključnim razlikama između zelene ljevice i zelenog konzervatizma, Dobrović navodi kako je podjela na ljevicu i desnicu pojednostavljena i trivijalizirana slika stvarnosti.

”Smeta me licemjerje u bilo kojoj politici pa i u zaštiti okoliša. To i danas kritiziram, jer kad držite kormilo u rukama, jeste li spremni voditi politiku da doista njegujete interes društva kroz bolji utjecaj na okoliš? Nisam sklon tim podjelama već svatko od nas na osobnoj razini od kuće i ponašanjem u društvu pokazujete odnos prema okolišu. Važno je jesmo li odgovorni prema tome ili nismo jesmo li spremni poduzeti korake da naše ponašanje ne utječe na kvalitetu okolišu koje će zateći našu djecu. Ta podjela je kriva“, objasnio je Dobrović svoj stav.

Brajdić Vuković na isto je pitanje ustvrdila kako rješenja povezana s okolišem nisu jednostavna te je potrebno radikalno promijeniti način života za ostvarenje klimatskih ciljeva. Smatra kako je to teško razumljivo konzervativnoj perspektivi budući da ona želi održati način života onakvim kakav jest.

Marija Brajdić Vuković, screenshot: N1

„Progresivno zeleno lijeve opcije teže tome da se promijeni način života i dominantan sustav vrijednosti povezan s konzumerizmom i kapitalizmom koji teži sve većoj dobiti pa i nauštrb planeta Zemlje. Takve ogromne promjene su teške prihvatiti i zeleno konzervativnim opcijama pa i konzervativnim opcijama. Dok su naša rješenja povezana s promjenom energetskih pristupa, povezana su i s društvenim nejednakostima jer ih smatramo odgovornima za loš odnos prema okolišu. Zalažemo se za cirkularnu ekonomiju, dok konzervativne opcije gledaju, rekla bih kako zalijepiti flastere a ne promijeniti paradigmu“, smatra Brajdić Vuković.

Dodala je i kako cirkularna ekonomija zahtjeva promjene kao što su štedljivost, ne razbacivanje s resursima.

Zanimljivo, oboje se slažu kako britanski konzervativci malo pretjeruju u glorificiranju Thatcherice kod zaštite okoliša.

„Što se tiče Thatcher, ona je imala puno toga za svojim stolom tako da odluka o zatvaranjem ugljena iako ima karakter zaštite okoliša imala je i druge porive pa je ne doživljavam velikom zaštitnicom okoliša“, procijenio je Dobrović.

”Meni se to čini smiješno i hipokritično jer je radila na osiromašenju siromašnih. i radilo se na način da ne nastradaju oni koji najviše profitiraju“, komentirala je Brajdić Vuković Thatchericu.

Dodala je i kako je UK ima katastrofalni otisak od svojeg zagađenja te ne prednjači u zaštiti okoliša.

Dodala je i kako su u Britaniji privatizacijom željeznica (čime su sporije i ovise o volji privatnika), čime su uništili javni prijevoz, iznimno važan za odgovornost prema okolišu.

„To je (briga o okolišu) sinergija. Ne možete samo smanjiti ugljen, a što je s drugim stvarima? Morate raditi na više toga odjednom. Primjerice, ne možemo u Zagrebu raditi samo na solarnim panelima, već trebamo raditi i na biciklističkim stazama, reciklaži otpada, poticati ljude da smanje bacanje otpada, potrebno je raditi na više stvari istovremeno“, objašnjava Brajdić Vuković.

Margaret Thatcher, screenshot

Dobrović: ‘Podržavam novi model za otpad ali…’

Budući da je pri konstituiranju gradske skupštine oporba zaključila kako će podržati vlast u rješenjima koja će pomoći gradu, ali ne i u ideološkim pitanjima i ideološki motiviranim potezima, otvara se pitanje koliko su kooperativni u okolišnim odlukama. Dok je Dobrović podržao novi model naplate otpada koji se očekuje u srpnju, napomenuo je kako ipak ima zamjerke okolišno savjesnoj vlasti.

„Podržao sam ideju o načinu prikupljanju otpada, poticanju ljudi na drukčije ponašanje. Ali, kritičan sam što se ne radi na infrastrukturi koja će zatvoriti krug. Prikupljanje biootpada bez kapaciteta za njegovo kompostiranje je neodgovorno i voditi ga u kompostište 100 kilometara dalje. Sve je to aktualna gradska vlast već mogla učiniti ili barem čuti što planiraju, ali ostali su isti obrasci (s postrojenjima koji su skuplji). Sortirnici kojoj neće moći pristupiti nitko od domaćih proizvođača krajnje je neodgovorno“.

Također se osvrnuo i na prehranu, gdje od zelene vlasti (pogotovo ako bi, kao mnogi ekološki aktivisti, bili protiv GMO hrane), očekuje poticanje proizvodnje hrane domaćih, lokalnih OPG-ova i kratkih linija od polja do stola. Time bi se trebalo smanjiti poticanje ekološki loše prehrambene industrije, koja, navodi Dobrović, uključuje nezdravi uzgoj životinja, ali i ogromno trošenje resursa zbog transporta iz drugih krajeva svijeta.

„Od zelenih bi volio vidjeti poduzimanje mjera kako bi se ljudi zdravije hranili“, iznio je Dobrović svoja očekivanja.

Foto: Zagreb.info

Ocijenio je i kako Hrvatska nema dobre mjere koje bi bile ekološki izdržljive. Tu ističe i ekonomski aspekt koji sveže uz ekologiju u vidu, toga kako su lokalne aktivnosti uvijek najbolje rješenje.

„Ako subvencionirate električne automobile u stopostotnom uvozu, kakva je to politika prema vlastitoj ekonomiji? Nikakva, a što se tiče zaštite okoliša, poklonili ste ljudima s puno novaca praktički električni auto koji je njima treći ili četvrti. Tu nema ni ideje ni kvantificiranja učinka fosilnih goriva u transportu te možemo zaključiti da Hrvatska nema jasnu ideju ni politiku već su to partikularne mjere. Bilo je tu i subvencioniranja plinskih bojlera koji su bar dva tri pet posto efikasniji od klasičnih. Tražite od ljudi da mijenjaju instalaciju i subvencionirate skuplje uređaje što je potpuno ludo. Osim nereda na tržištu, pomažete i jednu skupinu ljudi povezano s uvozom. Imamo i politiku financiranja ekološke strukture koja je potpuno kriva jer se grade centri za smeće umjesto financiranja papirnica. Sam sam u tom fondu radio na tim rješenjima i uvjeravao ih da trebaju financirati papirnicu, a oni su rekli da centri za smeće imaju svoj kapacitet. Tamo se dovozi smeće, ali se ne reciklira“, naveo je Dobrović više primjera s kojima se susreo.

Tržište: slobodno i zeleno?

Kao jedna od generalnih razlika između ljevice i desnice, navodi se kako lijevi preferiraju državnu intervenciju, a desni slobodno tržište, barem kad je u pitanju ekonomija.

Prevedeno na okolišno pitanje: Treba li država ograničiti, primjerice, aktivnosti jedne tvornice kako bi smanjila emisije štetnih plinova, uvjetovati promjenu načina proizvodnje, ili je bolje pustiti da se tržište samoregulira, jer će s vremenom postati jasno da je ekonomski isplatljivije koristiti obnovljive izvore energije, pa će samim time doći do smanjenja zagađenja?

Dobrović smatra kako se u neku s time može složiti. Ipak, upozorava kako je u Hrvatskoj tržište previše monopolizirano i to na jednom nedavnom primjeru u Zagrebu koji se tiče okoliša.

„Stroge državne mjere nisu dobre i tržište je jako dobar regulator koji stvara konkurenciju i potiče bolje poduzetnike. Kada je dosta toga regulirano to nije dobro. Primjer vam je javni natječaj za gospodarenje biorazgradivim otpadom u Zagrebu kojim je nova gradska uprava, (naivno misleći da neće mešetariti opcijama natječaja) mislila postići nižu cijenu, pa nisu dobili nižu cijenu. Opet su dobili 1500 kuna po toni biorazgradivog otpada zbog tržišta koje je monopolizirano kojekakvim dozvolama jer dok vi ishodite dozvolu koju jedan ili dva igrača dobiju, onda se oni natječu i nitko drugi nema pristup“, upozorio je Dobrović.

Brajdić Vuković smatra kako nas slobodno tržište vodi u propast, ali i da nije uopće samoregulirajuće.

„To je vrlo jasno i vidljivo 2008. godine. Nije se tržište nakon te krize samoreguliralo, već su vlade otkupile dugove i zapravo je javni sektor te novac građana regulirao tu krizu. Da se samo izreguliralo, tržište bi propalo. Slobodno bi tržište jedino izreguliralo da oni koji profitiraju, profitiraju još više, a zbog povoda za zaradom i kapitala umjesto općeg javnog dobra onda ne može regulirati smanjenje emisija štetnih plinova. Mislim da je to propala priča, a ni dogovoreno smanjenje emisije plinova se nigdje ne vodi i slobodno nas tržište vodi u propast. Iz zeleno lijeve perspektive, ekonomije i države treba radikalno promijeniti na tzv. ‘demokraciju brige’ gdje se brinemo za ljude i kvalitetu života a ne za profit“, kritizirala je Brajdić Vuković mogućnost tržišnog spašavanja okoliša.

Stiže li nam zelena desnica?

Dok zeleno lijeve opcije, polako ali sigurno ulaze u trend dominacija nad klasičnim lijevim strankama u političkom natjecanju, koliko konzervativni glasačko tijelo uopće mari za očuvanje okoliša.

Dobrović smatra kako su i konzervativni birači svjesni važnosti očuvanja okoliša, ali ipak imaju drukčije posložene prioritete.

„U prvom redu pitanje suverenosti, zaštite nacionalnih vrijednosti, slobode vjeroispovijesti koje se ponekad zatiru, kako vidimo na zapadu, pa iz toga ide krivi zaključak da ih ne zanima briga o okolišu. To nije točno, ali imaju svoje prioritete i oko njih su glasni. No, ne vidim da je narod tu podijeljen jer svi volimo jesti zdravo i živjeti u čistom okolišu. Primjerice, one koji bacaju otpad u podsljemenskoj zoni smatram barbarima, nesavjesnim prema okolišu, neovisno kakvi su njihovi stavovi“, komentirao je Dobrović preferencije desno orijentiranih građana.

Brajdić Vuković ističe kako je u Hrvatskoj teško procijeniti takve stvari jer skupovi vrijednosti nisu jedinstveni.

„Kako su zelene teme slabo prisutne, nisu centralne, ne očekujem da je kod ljudi razvijeno razmišljanje u smislu da netko ima desno razvijenu ekološku misao jer toga nema“, ocjenjuje Brajdić Vuković zastupljenost okolišnih tema.

Naposljetku, ako Zagreb, pa i Hrvatska imaju deklarirane zeleno-lijeve političare, trebaju li nam na scenu stupiti i zeleno-konzervativni političari?

Dok odbacuje mogućnost koalicije, Brajdić Vuković ipak smatra kako bi dolazak zelenih konzervativaca, unatoč svim razlikama dviju ideologija, bio napredak.

„Dobro bi bilo da općenito sve stranke razmišljaju o zelenim politikama. Okoliš je sve pa mi se nerazmišljanje o okolišu čini ludo. Kad donesete odluke bilo o graditeljstvu, energetici bilo čemu u gospodarstvu bez razmišljanja da je to povezano s okolišem, to je katastrofa. Kada bi na bilo koji način razmišljaju o klimatskim promjenama i prihvatili i da su oni opasnost to bi već bio napredak. Neovisno iz kojeg god rakursa razmišljaju o tome, bilo bi korisno da razmišljaju o tome“, zaključuje Brajdić Vuković.

Dobrović je rekao kako je već govorio svojim kolegama kako briga o okolišu, ne smije biti u političkom smislu nečije uzurpirano pravo o kojemu onda druge opcije ne bi smjele govoriti.
„Veliki je prostor da se stvari postave jasno, da se u svemu vidi neko opće dobro, da se potaknu ljudi na dobro ponašanje. Ljudi se osjećaju zadovoljniji kada sudjeluju u nečemu što ima karakter općeg dobra, a priroda je uvijek to. Čist zrak, čista voda ne ide za podjelom, već za ujedinjavanjem“, navodi Dobrović.

S obzirom na razgovore sa svojim političkim partnerima, pitali smo ga jesu li doista pričali o uspostavljanju zeleno-konzervativne koalicije.

„Ne toliko konkretno, ali vidjet ćemo što će biti“, zagonetno je zaključio.

Komentari