Sjednica o međudržavnim posvajanjima organizirana je od strane Saborskog odbora za obitelj i mlade.
Tako su u srijedu izneseni prijedlozi koji bi trebali poboljšati i izmijeniti aktualni zakon, aa tu se ističe i goruće pitanje zabrane posvojenja iz država koje nisu potpisnice Haške konvencije.
Govorilo se i o osnivanju stručnog tijela koje bi pratilo posvajanja.
Naravno, sjednica je održana zbog osmero hrvatskih državljana kojima se sudi zbog odlaska u Afriku radi posvajanja četvero djece iz Demokratske Republike Kongo. Susjedna Zambija, doduše, tereti hrvatske državljane za pokušaj trgovine djecom.
Dubravka Hrabar, profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta, za Hinu je istaknula kako je prema podacima iz 2020. godine, DR Kongo na 19. mjestu po učestalosti posvajanja djece. Prvo mjesto drži Kolumbija, a slijedi ih Ukrajina, Indija i Južna Koreja.
„Treba hitno reagirati i zabraniti posvojenja iz ‘nehaških zemalja’. Za to je potrebna koordinacija različitih državnih tijela. Muči me jesmo li mi dio jednog šireg lanca trgovine djecom jer znam da postoji trgovina drogom, prostitucijom i djecom”, poručila je Hrabar.
Inače, Haška konvencija o zaštiti djece i suradnji u vezi s međunarodnim posvojenjem koju DR Kongo nije potpisao, propisuje standarde kojima se spriječava trgovina djecom.
Hrabar navodi i kako dio odgovornosti za skandal u Zambiji leži i na Ministarstvu vanjskih poslova koje nije pratilo ni obavijestilo Vladu kako bi trebalo zabraniti posvajanje iz rizičnih zemalja.
Kao još jedan problem, nekadašnja predsjednica udruge Adopta, Diana Topčić Rosenberg navela je i nepostojanje ijednog tijela koje bi objavljivalo i ažuriralo informacije o propisima i procedurama za sve države gdje se to može napraviti, a da ih pritom razumije prosječna osoba.
Topčić Rosenberg smatra da u takvom tijelu trebaju raditi pravnici, socijalni radnici i psiholozi.
„Važno je osnovati stručno tijelo zaduženo za podršku i praćenje međudržavnih posvajanja. Sad je na zakonodavstvu da odluči hoće li to biti prošireno središnje tijelo koje već postoji u Ministarstvu socijalne politike ili neko odvojeno tijelo koje će to raditi na osnovu licence”, komentirala je.
Dodala je i zašto je važno za djecu iz slabije razvijenih zemalja da budu posvojena u razvijenija društva.
„Međudržavna posvojenja daju djeci mogućnost da odrastaju u obitelji i u državi s većim zdravstvenim, obrazovnim, sigurnosnim i financijskim uvjetima za rast i razvoj, u odnosu na društva iz kojih često dolaze”, objasnila je.
sub
O Cijeloj situaciji je vrlo kritična bila i nekadašnja ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Gordana Buljan Flander.
„Kakvo će biti stanje te djece ako dođu u Hrvatsku? Bit će traumatizirana, kao i posvojitelji. Ova je afera naštetila budućoj djeci koja će biti posvojena”, rekla je navodeći kako je nad djecom počinjen “separacijski zločin” jer su odvojena od svoje primarne obitelji.
Slučaj je u Europskom parlamentu komentirao i Ladislav Ilčić, zastupnik iz kluba konzervativaca i reformista.
„Hrvatski primjer ukazuje na oprez kao i slučaj iz Belgije gdje je posvojena djevojčica, kad je naučila francuski, svojoj novoj mami ispričala kako je bila oteta od svojih roditelja u Africi”, rekao je Ilčić te predlložio rezoluciju kojom bi se pojačao nadzor nad agencijama za posvajanje.
Istom bi se rezolucijom, makar privremeno, obustavila posvajanja iz DR Konga i drugih država gdje postoji trgovina djece.
Incident u Zambini nije zaobišao ni sabor.
Marin Miletić iz saborskih redova stranke Most, navodi kako se sličan slučaj ne može dogoditi Britaniji ili Francuskoj.
„Ministarstva vanjskih poslova tih zemalja dala su svojim građanima ili zabranu posvojenja iz Konga ili preporuku da bježe od Konga”, napominje.
S druge strane, Andreja Marić, (SDP), navela je kako nisu svi posvojitelji djece iz stranih država trgovci djecom tako da je potrebno izbjeći generaliziranja.
“Zabrana posvajanje iz Konga je definirano za određene zemlje, SAD, Belgija, Nizozemska, Francuska. Postoje i određeni izuzeci. Jesu li oni jasno propisani, je li Hrvatska izuzetak, to tek treba vidjeti”, smatra Marić.
Inače, na saborskom odboru u srijedu je sudjelovala i klinička psihologinja prof. Gordana Buljan Flander.
Objasnila je kako želi govoriti iz perspektive djece.
“Kada se pitam o tome da je netko otišao u tzv. nehašku zemlju i nije prošao provjere jer nije u evidenciji posvojitelja. Znaju li i jesu li uopće svjesni problema na koje mogu naići? Znaju li oni što zapravo žele, znaju li da djeca mogu imati poteškoće koje možda neće znati riješiti? Smatram da je ova afera naštetila ne samo četvero djece nego mnogoj drugoj djeci koja su izložena izrugivanju i bulingu. Način na koje se sve ovo dogodilo oduzelo je pravo roditeljima da djeci na svoj način djetetu objasne kako je došlo do posvojenja. Ja sam neki dan imala problem gdje je posvojeno dijete iz nacionalnog posvojenja, a koje je bilo izloženo izrugivanju vršnjaka koja su mu vikala, ‘tebe su roditelji kupili”, rekla je Buljan Flander.
