U ovom kontekstu, ne može se ne prisjetiti izjave prvog predsjednika RH, dr. Franje Tuđmana koji je kazao kako Hrvatska nikada neće biti ničija kolonija.
”Moramo imati najjaču vojnu silu na svijetu kojom ćemo po potrebi zavrtati ruke onim državama koje ne budu činile ono što mi, hm… zahtijevamo od njih”, kazao je američki predsjednik Barack Obama u veljači ove godine, a dovede li se njegova izjava u kontekst s događanjima koja doslovno tresu Europu, postoji opravdan strah kako se na ovim područjima neće pisati pretjerno pozitivni scenariji. Amerikanci su krenuli u žestoku borbu protiv ISIL-a (zanemarimo sve glasnije priče o tome kako se njihov jedini cilj dokapati se nafta s područja Bliskog istoka te da je borba protiv terorizma ništa drugo nego dimna zavjesa), a u toj borbi čini se, zemlje članice NATO saveza neće imati prava glasa već se naredbe Amerikanca, morati izvršavati ma što god o tome mislili.
Naime, sredinom kolovoza SAD je prvi put izveo zračne napade na ciljeve terorističke organizacije Islamske države u Siriji zrakoplovima s ljudskom posadom koji su poletjeli iz zračne baze u Turskoj, a dio su dogovora koji je u srpnju ove godine postignut između Turske i SAD-a. Sjedinjene Američke Države dugo su željele koristiti turske baze za napade s ljudskom posadom na ciljeve ISIL-a u Siriji i dijelovima Iraka jer bi upravo njihove baze trebale, skratiti vrijeme leta američkih borbenih aviona te na taj način, povećati mogućnosti za uspješnost same akcije.
Međutim, uzmemo li u obzir još uvijek nedefiniran stav Vlade RH oko uključivanja Hrvatske u borbu protiv ISIL-a, postavlja se pitanje – koliko jako će nam Amerikanci zavrnuti ruke i koje će biti posljedice? Vojna vježba NATO-a, točnije simulacija bitke s Rusijom u svibnju ove godine koja je održala u Njemačkoj, okupila je 4 700 vojnika iz 13 članica NATO-a te tri partnerske zemlje, a među njima je bila i Hrvatska. Sudjelovalo je i nekoliko stotina američkih vojnika iz 1. američke oklopne brigade koji će biti razmješteni u baltičke države i Poljsku kao pomoć od odvraćanja eventualne ruske agresije. Drugim riječima, još jednom odašilju snažnu poruku kako su spremni za rat te kako su na tom putu spremni čak i na ”zavrtanje ruku” svojim partnerima.
”Ovo je poruka Rusiji. Ruska okupacija Krima je protuzakonita i u 21. stoljeću je neprihvatljivo silom mijenjati međunarodno priznate granice. Kao Savez moramo biti sigurni da smo se spremni boriti zajednički i suprotstaviti agresiji”, kazao je tada novinarima američki general Ben Hodges, iako su samo nekoliko mjeseci poslije, upravo Rusija i SAD krenuli u zajedničku borbu protiv terorizma – ISIL-a. Paradoks, zar ne?
Tuđman: ”Hrvatska nikada neće biti ničija kolonija”
U ovom kontekstu, ne može se ne prisjetiti izjave prvog predsjednika RH, dr. Franje Tuđmana koji je kazao kako ”Hrvatska nikada neće biti ničija kolonija”. Iako je govorio o nužnosti ulaska Hrvatske u NATO, činjenica je kako nije Tuđman taj koji je utabao put Hrvatskoj prema Savezu, već je to učinio Ivica Račan. Podsjetimo, sve do 2000. godine, točnije do dolaska Račanove koalicijske vlade, Hrvatsku nitko nije shvaćao mogućim kandidatom za NATO jer nije ispunjavala temeljne standarde toga saveza poput vladavine prava i demokracije.
S druge strane, uzmemo li u obzir činjenicu kako se izbjeglička kriza u Europi zaista otima kontroli te kako još uvijek nemamo odgovor na pitanje kako spriječiti ulazak terorista na europski kontinent, možemo li onda zaključiti kako se pred nama nalazi jedno od mračnijih razdoblja europske povijesti?
IZJAVU BARACKA OBAME POGLEDAJTE OVDJE!
