Martina je dobila stipendiju i zagrebačko nebo zamjenila harbinskim.
Harbin je grad na sjeveroistoku Kine, glavni grad kineske pokrajine Heilongjiang. Harbin je smješten na južnoj obali rijeke Songhua. To je deseti grad po veličini u Kini, politički, ekonomski, obrazovni, kulturni i telekomunikacijski centar sjeveroistočne Kine. Ovaj gradima mnoštvo fakulteta i visoko školskih ustanova, koji se doista cijeni u Kini. Postao je svjetski poznat po svom tradicionalnom Zimskom festivalu, na kojem je glavna atrakcija izrada skulptura od leda.
Martina je studentica Šumarskog fakulteta u Zagrebu, a prijavila se za stipendiju Narodne Republike Kine preko Agencije za mobilnost i EU projekte i dobila ju. Diplomski studij, zaštita i gospodarenje divljinom, pa je spremila kufer pun želja i ambicija i napustila Zagreb. Svoj grad i domovinu zamjenila je dalekom Kinom i Harbinom. Ispričala je svoju priču i malo nam približila ovu udaljenu kulturu.
“Smještena sam u studentskom domu gdje su samo internacionalni studenti, uglavnom iz Tajlanda, Sudana, Pakistana, Koreje i Rusije.”, počinje svoju priču i nadodaje kako su ona i njezina cimerica egzotika jer je upravo ona prva Europljanka, a cimerica je prva Južnoamerikanka koja je došla iz Ekvadora.
Kako su djevojke tek došle u dom pitali smo Martinu kako se snalaze: “Tu je 50-ak stranih studenata i svi su kolegijalni, dobri i dragi. Pomažu nama novima da se snađemo i oni su bili u našoj koži pa nam doista izlaze u susret.”
“Predavanja mi počinju u listopadu, dok su ostalima krenula već ovaj tjedan jer su svi drugi dobili godinu kineskog, Moja predavanja su na engleskom i iz nekog razloga su zaključili kako meni ne treba kineski”, pomalo cinično kaže Martina i nastavlja pričati kako se snalazi.”Ah, komuniciramo rukama i nogama, srećom cimerici je otac kinez tako da zna neke osnove, pa se eto možemo cjenkati na tržnicama i slično, to nam je od velike pomoći u ovom gradu.
Naša sugovornica je kratkokosa brineta i kaže kako ne odudara toliko od okoline, no bilo je nekoliko smiješnih susreta. “Nasmijavaju me reakcije ljudi kada vide strance. Često stanu, gledaju fotografiraju te, pokazuju prstom, gurkaju ljude oko sebe, padaju s bicikla“, kroz smijeh je prokomentirala naša sugovornica i dodala kako se uvijek smiješkaju i jako su voljni pomoći.
Kako smo čuli da je u Kini uvreda ako ostaviš napojnicu pitali smo našu sugovornicu je li tome doista tako i ona je potvrdila ovo za Hrvate nepojmljivo pravilo.”Gdje god smo otišli u restoran ili na slična mjesta ostavili bi napojnicu, a oni bi trčali za nama da nam vrate i nisu uopće razumijeli zašto ostavljamo napojnice. Kaže naša sugovornica i dodaje kako su se jedne priilke doista uvrijedili i savjetuje svima koji idu u posjet Kini da nipošto ne ostavljaju više nego što iznosi račun.
Život u Harbinu naspram Zagreba je apsolutni zaokret, sudar kultura, životnog stila i običaja pitali smo ovu studenticu koji proizvodi su drugačiji od naših i što joj fali.
Uz prijatelje i obitelj najviše joj fali čisti zrak, kaže kako onečišćenje doslovno osjetiš na plućima, a tu su i brojne druge prepreke koje treba svladati. ” Ovdje su svugdje čučavci, nigdje nisam uspjela kupiti “rašpicu” za nokte i većina šminke izbjeljuje kožu”, osvrnula se i nastavila kako voze strahovito i svi žure i jure.
Naravno hrana je u potpunosti drugačija od one u Zagrebu, a proizvodi na koje smo navikli poput maslaca, sira i margarina gotovo su nemogući za pronaći, a kada ih je napokon našla cijena je bila u najmanju ruku “paprena”, a puno proizvoda je totalno drugačije ili ih naravno nema. Začudilo ju je i ponašanje ljudi: “Pljuvanje po cesti je sasvim normalna pojava. Neki dan je djevojka u haljinici i štiklama tako pljunula da sam ostala bez teksta.”
No, za nju je uz sve razlike ovo doista pozitivno iskustvo i kaže kako su ljudi strahovito simpatični i uslužni. ” Ponašanje ljudi je divno, stalno se smiju i probala sam neke stvari prvi put u životu. Hrana je jeftina i zaista raznolika”, kaže Martina i dodaje kako ima toliko vrsta restorana a već je posjetila korejski, pakistanski i indonezijski.
Tamo će ostati dok ne završi fakultet, a u Zagreb će dolaziti preko ljetnih praznika, s obitelji i prijateljima se redovito čuje preko društvenih mreža i trenutno upoznaje ovaj šarolik grad i ljude, mi joj želimo uspješan završetak fakulteta i puno sreće pod harbinskim nebom.
