”To je suluda politika, a rezultat takve politike je da Europa polako postaje preplavljena ljudskim smećem. Još jednom ću ponoviti, ljudskim smećem koje ne želi raditi!”, kazao je poljski zastupnik Janusz Korwin-Mikke.
Politika koju je EU vodila prema izbjeglicama, sudeći prema kaosu koji je zavladao Europom, bila je sve samo ne uspješna. Nezadovoljstvo je sve očitije, a poljski zastupnik oštrim kritikama koje je uputio na računa EU-a nametnuo je postavljanje logičnog pitanja – postoji li netko tko može napraviti isto u ime hrvatskih građana?
“Hvala presjedavajućoj zastupnici. Poljska nema problem s imigrantima. Poljska ima problem s imigrantima, koji, zahvaljujući apsurdnom dublinskom režimu, bivaju prisiljeni da ostanu u koncentracijskim logorima iako žele pobjeći iz Poljske u Njemačku i ostale zemlje EU. Zašto? Jer Poljska ima puno manju socijalnu pomoć! Kad bi potpuno maknuli socijalne programe, nitko ne bi dolazio u Poljsku ili bilo gdje u Europu živjeti na milostinji i novčanoj pomoći.
Ljudi voljni raditi, oni nešto i vrijede, ali ih se šalje natrag u njihove zemlje podrijetla. Umjesto njih, mi uzimamo one koji ne žele raditi. To je suluda politika, a rezultat takve politike je da Europa polako postaje preplavljena ljudskim smećem. Još jednom ću ponoviti, ljudskim smećem koje ne želi raditi!
Amerika je sagradila svoju moć jer je uzimala imigrante koji su bili voljni raditi i koji nisu htjeli živjeti od socijanih davanja. Uništavamo Europu ovakvom politikom i to će biti razlog pada Europe. Hvala vam”, kazao je Korwin-Mikke.
Naime, u ovome trenutku na području Hrvatske nalazi se više od 14 tisuća izbjeglica koje se svim silama trude krenuti put Zagreba koji je tek samo jedna od putanja koja će ih odvesti prema željenoj destinaciji – Njemačkoj, Finskoj, Švedskoj i ostalim razvijenim europskim zemljama. Skromni su, nema što! 1000 kuna mjesečno uz tri topla obroka i smještaj ovim ”izbjeglicama” nije dovoljno dobar razlog za ostanak unutar hrvatskih granica. Na kraju krajeva, ostanak podrazumijeva legitimaciju i prijavu koju oni nikako ne žele!
I svi o tome šute. Svi pričamo o ljudima koji trče za mirom i sigurnosti, slike uplakanih žena i djece viđamo u svim medijima, a informacije i njihove izjave o tome kako se oni ne žele vratiti u svoje domove već slobodno, bez da itko zna tko su i što su – hodati europskim ulicama. Čime će se baviti? Što im je cilj?
Postoji li netko iz redova hrvatskog parlamenta ili netko od naših ljudi u institucijama EU-a tko će postaviti isto pitanje kao i ovaj poljski zastupnik? Kažu nam, nemamo više novca za pomoć hrvatskim obiteljima koje žive na rubu egzistencije, nemamo odakle plaćati zahtjeve branitelja, ali imamo sredstva i mogućnosti pomoći onima kojima rad i doprinos zajednici u pravom smislu te riječi nije ni u peti? Postoji li među hrvatskim političarima tko barem na trenutak može podsjetiti kako su izgledale hrvatske izbjeglice: žene, djeca i starci kojih u ovom slučaju, ima tek u tragovima? Postoji li hrvatski političar koji će interes hrvatskog naroda staviti ispred bilo kakvih igri i direktiva te kada je najviše potrebno, barem se pokušati zauzeti za svoje ljude i reći njihovo mišljenje, strahove i probleme? Čini se, ne postoji.
