“Ni da sam kruha gladan, u Njemačku se ne bi vratio”.
Franjo Jakovljević mladić je koji je, kao i mnogi, otišao van svoje domovine trbuhom za kruhom. Potraga za poslo njega je odvela u Njemačku, ali tamo se nije dugo zadržao i kako kaže, nikada se ne bi vratio. On je bogatu zemlju zamijenio poslom za koji će se rijetko koji njegov vršnjak odličiti.
Naime, na rumbočkoj planini on čuva stado od 320 ovaca.
“Probao sam ja raditi i u Njemačkoj, ali nije to za mene, kratko da, ali dok se ti snađeš i još ako nemaš nekoga svoga da te uputi, gotov si. Bio sam mjesec i pol dana na radu tamo. Ali brate, više ne; nikada, ni da sam kruha gladan”, govori Franjo.
On je sada pastir, i na planini sa svoja dva brata i majkom obavlja taj težak posao, dobro poznat našim djedovima i bakama.
“Nema tu, prijatelju, ni sveca, ni nedjelje, ni blagdana, ništa, samo obaveza iz dana u dan. I sve je to dobro u ove dane dok ne dođe vrijeme da se ovce janje. E onda ima puno više posla i obaveza dok se ti janjci i ovce ne puste na ispašu”, prepričava.
Kada uhvati nešto slobodnog vremena, on voli sjesti na svoj “kroser” i uživati u vožni na planinsikim proplancima.
“To je nešto neopisivo, vjeruj mi. Ne znam kako da ti dočaram tu ljepotu“, opisuje mladić.
Franjo je sada sam svoj gazda, a od odgovorio je i na pitanje može li se od ovaca i živjeti.
“Naravno da može, nije to lagan posao, ali recite mi koji jest. Ovdje si sam svoj gazda i ti određuješ sebi kada započinješ i kada završavaš s poslom”.
Ovaj mladić izabrao je tešku i u velikim gradovima zaboravljenu karijeru, ali svojim vršnjacima je ponudio koristan savjet kojeg bi vrijedilo poslušati.
“Samo neka se ne boje posla, nikakva posla, neka rade i imat će sigurno. Ako nema drugoga izlaza nego ići vani, neka se pripaze, ali to je kruh većini i tvrđi i gori od ovoga moga”, rekao je za Rama-prozor.info.
