Proteklih godina sve češće na gradskim ulicama vidimo strane radnike iz Indije, Nepala, Filipina i drugih zemalja. Prvo vrijeme riječ je bilo o sezonskim radnicima, no sad su sve više tu i na cjelogodišnjem radu.
Tvrde da su strani radnici ljubazniji: ‘Tipična Zagrepčanka se boji da će joj osmijeh naplatiti’
Rade u pekarama, trgovinama te kao taksisti i dostavljači, a neki od njih ispričali su za HRT-ov Labirint razloge zašto su napustili matičnu zemlju i došli živjeti i raditi u Hrvatskoj.
“Kad sam došao iz Indije u Hrvatsku, platio sam 6.000 eura za radnu dozvolu. Dakle, imam kredit. Sada šaljem novac svojoj majci. Obitelj će otplatiti kredite”, govori Indijac Sandeep D’souza.
Založila zlato da dođe
Kredit je morao dignuti i Niroy Pokhrel iz Nepala. Kako bi došao u Hrvatsku morao je platiti 7.000 eura za razne dozvole. Svoje zlato založila je, pak, samohrana majka Nazrin Timmapur.
“Založila sam zlato u banku. Uzela sam kredit od banke i dala taj novac agentu i nakon što sam došla ovdje. Šest mjeseci sam svaki mjesec slala novac banci i pokrila dug”, ispričala je Nazrin.
Strani radnici obično novac šalju svojim obiteljima u matičnoj zemlji, a isto je napravila i Nazrin. Svi oni također obično žive poprilično skromno.
Ne ostane im mnogo za život
Nazrin živi u jednoj privatnoj kući zajedno s kćerkom, a s jednom plaćom mora platiti i stan i hranu. “I kupnju, možda 100 ili 200 eura ostane za nas. To je dovoljno za nas jer smo zajedno, dvije osobe, ja i moja kći. Ona ne jede mnogo. Takav je život. Moramo izdržati”, poručila je Nazrin.
U Hrvatskoj žele ostati i Filipinci Jaypee Jagorin i njegova majka Jean Cortes. “Pa, to je to. Ovo je moj san. Prijavio sam se jer je plaća visoka, eto zašto.
Onda sam vidio ljude ovdje. Dobri, prijateljski nastrojeni. Ne znam, možda ću tražiti boravište ovdje zbog moje kćeri. Ovdje je rođena, u Hrvatskoj”, priča Jaypee.
Zarađuje oko 800 eura, a 300 šalje na Filipine. Ostatak od 500 eura je, tvrdi, dovoljno za njegovu malu obitelj.
