Što se događa s obiteljskim vrijednostima?

Pixabay

Na prvi pogled, čini se kao da se klasična slika obitelji gubi pred različitim utjecajima društava u kojem živimo. Ideologiju na stranu, jer ovo nije članak o tome, nego o generacijskoj politici stimuliranja obitelj kroz financijske stimulacije koje čine razliku između rasta i pada vrijednosti obitelji kao temeljne jedinke društvenog poretka iz koje proizlaze više instance društvenog uređenja poput lokalne, regionalne i na koncu državne vlasti, piše Dnevno.hr.

Ona, ta obitelji na koju se brojne više instance društvenog uređenja tako rado pozivaju, u nekim je zemljama suočena je s krizom povjerenja u spomenute više instance koje bi kroz financijske stimulacije trebale brinuti o natalitetu, odnosno obitelji iz čega i proizlazi termin državna generacijska politika.

Roditelji odgojitelji

U zadnjem primjeru, ukidanje takve socijalne mjere pod nazivom Roditelj odgajatelj, u glavnom je gradu Hrvatske izazvalo šok i nevjericu kod 5000 obitelji koje brinu o 16500 djece.

Zemlje koje su prihvatile činjenicu da je obitelj temeljne jedinka društvenog poretka poput Poljske, Slovačke, Mađarske … bilježe porast nataliteta i veću motivaciju ka zasnivanju obitelji nego primjerice, Hrvatska, koja naknade i stimulacije na lokalnoj razini ukida.

U Zagrebu je nedavno ukinuta mjera Roditelj odgajatelj prema kojoj su parovi dobivali naknadu ako imaju troje ili više djece u iznosu od 7000 kuna bruto ili 4600 kuna neto, što su mogli primati do 15. godine najmlađeg djeteta. Ukidanje mjere tako je izazvalo financijsku nesigurnost i razočaranje postojećih obitelji s troje i više djece koji sada ostaju bez izvora primanja.

EU praksa

Iako se pokušava ustvrditi da je mjera ‘roditelj odgajatelj’ bila besmislena i suluda, istina je sasvim drugačija: u čak 2/3 država EU za stimulacije obitelji s većim brojem djece se dobiva velika potpora. Europska unija tako na ovom linku nudi benefite koje je moguće pronaći razvrstane po zemljama, a ti benefiti, zbrojeni, daleko su veći od mjere ‘roditelj odgajatelj’ koja je zapravo – na tragu rasprava o ‘zagarantiranom mininalnom dohotku’, odnosno ‘nacionalnoj mirovini’, zapravo zbroj više različitih mjera isplaćen na jednostavan način, prema čemu se reformira i ukupno zakonodavstvo EU.

Među najizdašnijim pomagateljima obitelji su Njemačka i Mađarska. Ako bi rekli da Njemačka sigurno ima veće mogućnosti pomoći nego Hrvatska, ne može se odreći da u jednoj Mađarskoj, koja nije bogatija od Hrvatske, država nudi 30 tisuća eura parovima koji odluče imati troje djece. Riječ je o beskamatnom zajmu koji parovi mogu potrošiti na što god žele i ne moraju ga vratiti ako na svijet donesu troje djece.

Naime, kao i mnoge druge države članice Europske unije, Mađarska pati od manjka radne snage, i generacijske mjere koje donosi Vlada imaju za cilj imaju usporiti i zaustaviti dugoročne trendove starenja i iseljavanja radno sposobnog stanovništva.

Zaštita djece

No problem generacijske politike ne znači samo prihvaćanje dugogodišnje obveze financiranja obitelj s većim brojem djece kroz neku od mjera, nego i njihovu formalno – pravnu zaštitu kroz stabilan i proaktivan sustav socijalne skrbi čija je svrha ne samo osigurati financijsku stabilnost obitelji nego i zaštitu najranjivijih skupine – djece.

U zadnjem primjeru, politike Nizozemske i Belgije tako, brojni primjeri zlostavljanja djece i mladih koji dolaze sa sudova govore o tome kako vladine mjere generacijskih financijskih stimulacija nisu uvijek u sinkronicitetu s radom socijalnih službi koje bi trebale biti osposobljene za prevenciju slučajeva višegodišnjih spolnih zlostavljanja djece i mladih.

Vraćanje novca

Najnoviji slučajevi koji, primjerice, zaokupljaju Belgijske i Nizozemske medije govore kako to nažalost nije slučaj i da se uspješna generacijska politika mora oblikovati ne samo kroz omogućavanje stabilnog povjerenja budućih obitelji u državne politike, nego i strogom prevencijom, kontrolom i na koncu, kaznama za počinitelje spolnih delikata.

Jedinstven događaj iz Nizozemske koji je u toj zemlji obilježio početak ove godine tako govori o političkom skandalu koji se na koncu pokazao lažnim a koji je uključivao sumnju na zloupotrebu naknada kod 26 000 obitelji dvojnog državljanstva, sve odreda članova kućanstava s više od troje djece. Iako je istraga pokazala da je skandal lažan, neke od obitelji u periodu od 2013. do 2019. godine morali su vratiti dodijeljeni novac što je dodatno narušilo povjerenje između države koja bi trebala biti odgovorna za dugoročne stimulacije – i članova obitelji koji planiraju više djece, a koji su u ovom slučaju bili izloženi ne samo stresu povrata desetaka tisuća eura sredstava nego i psihološkom šoku.

S druge strane, jedan od najvećih zagovarača takve oštre kontrole koja se na koncu pokazala lažnom, Sidney Smeets, podnio je ostavku na političke funkcije nakon što je desetak osoba mlađih od 16 godina prijavilo seksualno zlostavljanje od strane tog kandidata stranke D66.

Opisani događaji govore o trendu gdje generacijska politika stimulacije obitelji postaje sredstvo populističke politike, puca povjerenje između obitelji i onih koji bi trebali štititi tu obitelj. S druge strane, države koje su stimulacije uspjele pomiriti s prioritetima države i postaviti jasne elemente kontrole, uspijevaju održati povjerenje između svih onih koji žele obitelj i države koja bi o njoj trebala brinuti.

 

 

Komentari