Domovi za starije najjače su bili pogođeni na početku pandemije koronavirusa, stoga su odluke o ponovnom postroženju mjera prvo pogodile upravo njihove štićenike.
Oni se trenutno nalaze u gotovo neprestanoj četveromjesečnoj izolaciji, koju sada već sve teže podnose. Obitelji su ih smjele više manje slobodno posjećivati samo par tjedana unutar ta duga četiri mjeseca, nakon novog skoka u broju zaraženih ostali su zatočeni unutar četiri zida svojih domskih soba.
Neki od njih iz zagrebačkih domova pojadali su se Večernjem listu o uvjetima u kojima se trenutno nalaze, a koji već naveliko počinju utjecati na njihovo psihičko zdravlje.
Jedna od njih, Darinka Medvedović, štićenica je zagrebačkog doma za starije već pet godina. Ovdje je najprije živjela sa svojim suprugom, no nakon njegove smrti živi sama. Uslijed izolacije, kaže, najviše joj nedostaju odlasci na kavu u grad.
“Mali bus iz doma grupu nas odvezao bi do tramvaja, skoro svaki dan popila bih kavu na Trgu ili u Tkalčićevoj i vratila se potom u dom na ručak. To mi je izvrsno odgovaralo, imam vanjski život, a ne moram kuhati. No sad su nas zatvorili, kao zatvorenici smo! Vani ima mnogo više starijih ljudi nego u domovima i nisu zatvoreni. Moja gimnazijska prijateljica živi vani, normalno ode u Lidl, na plac, kupi kaj joj treba… Nema zabrane. Meni kaj kćer donese, to mora u karantenu. Organizirali su nam mogućnost dostave iz dućana, pa kak’ to direktno do nas dođe, bez karantene?! Mogli smo pola sata šetati oko doma, ali neki su izlazili do Mihaljevca, do kioska, pa su nam skratili taj izlazak na 20 minuta. Zapišu svakog tko izađe i gledaju na kameru, ako te ne vide, trče i traže te. Teško je živjeti tako. Čuvaju nas, da, i hvala im na tome, ali…”, teškog srca govori Darinka.
Požalila se i kako je u domu nedavno bio serviser klima uređaja, no k njima ga u sobe nisu pustili iz sigurnosnih razloga. Servisirao je samo klime u uredima djelatnika doma.
“Mi nek’ dobijemo legionarsku bolest, samo da koronu ne dobijemo! Je l’ znaju da 27. listopada prestaje digitalna televizija, HD dolazi, a u domu nitko nema televizor mlađi od tri godine i svi će ostati bez televizijskog programa?! Trebali bismo otići u grad kupiti si taj dodatak za TV, Evo ili neki drugi, ali ne smijemo! Kažu, neka vam djeca donesu. Pa da sam htjela da me djeca dvore, ne bih išla u dom!”, kaže te dodaje za isti dnevni list kako su im rekli neka se ne okupljaju oko aparata za kavu, već da s toplim napitkom odu odmah u sobu.
“Kao u zatvoru. Pa kakav je to život?!” ogorčena je gospođa Darinka.
Nekoliko je osoba s invaliditetom iz domova slalo i pritužbe pravobraniteljici za osobe s invaliditetom. Smatraju da im je, za razliku od ostalih građana, ograničena sloboda kretanja i da ih se time diskriminira i narušava mentalno zdravlje.
Pravobraniteljica je za Večernji list izjavila da su štićenici ovdje u pravu i da su oni, kao i svi drugi građani, sposobni pridržavati se mjera socijalnog distanciranja i ponašati u skladu s mjerama zaštite.
“Provedba Uputa HZJZ-a kojima se potpuno ograničava sloboda kretanja korisnika neodrživa je i protuustavna. Razumijemo da se potpuno ograničenje kretanja izvan dvorišta doma za sve korisnike temelji na potrebi posebne zaštite „najugroženije kategorije građana“, no pritom se zanemaruje činjenica da je istodobno zaraza iste kategorije građana moguća i od zaposlenika koji svaki dan ulaze i izlaze iz doma bez 14-dnevne samoizolacije. Time je teret „sprečavanja“ prijenosa virusa nametnut isključivo korisnicima domskog smještaja i organiziranog stanovanja”, rekla je pravobraniteljica Anka Slonjšak.
HZJZ je u petak nešto ublažio upute za ponašanje u domovima za starije, no to štićenicima nije dovoljno. Iako ponovo smiju šetati po vrtu ili okućnici doma, obavezno moraju nositi maske te držati razmak od metar i pol. Također se za svaku osobu unutar doma mora osigurati najmanje tri četvorna metra prostora, pa se tako preporučuje da štićeniku u posjet odjednom dođe najviše jedna osoba.
