Prosvjed kojega su održali prije par godina po svemu sudeći nije urodio plodom pa je ovih dana Sindikat pravosudne policije Hrvatske izašao pred novinare na konferenciji za medije najavljujući kao će se ovog petka, 26.svibnja ispred Ministarstva pravosuđa održati prosvjed, a u konačnici ne isključuju ni mogućnost štrajka radi stanja u zatvorskom sustavu, ali i radi materijalnih prava službenika i namještenika zatvorskog sustava i pravosudnih tijela pri čemu su ujedno skrenuli pozornost i na kroničan nedostatak pravosudne policije.
Da je situacija neizdrživa svjedoči i sugovornik portala Dnevno koji kao pravosudni policajac radi u zagrebačkom Remetincu te dodaje da je situacija do te mjere kritična posebice kada su kadrovi u pitanju da im je ugrožena sigurnost.
”Da žele zatvorenici bi iz Remetinca kolektivno, bez problema mogli pobjeći, jer čuvara jednostavno nema. Sreća u nesreći je to što u Hrvatskoj nema puno onih koji su osuđeni na dugogodišnje kazne pa im se ni ne isplati bježati iz zatvora, ali kada bi zatvorenici u Remetincu to poželjeli, teško da bi im išta moglo stati na put”, kaže policajac te dodaje da se nerijetko događa da jedan čovjek ostaje sam na cijelom odjelu od stotinu zatvorenika.
”Kada je neki od kolega slobodan, jer se konstantno refundira fond sati koje imamo događa se da jedan čovjek čuva njih stotinu, i time riskira vlastitu sigurnost. Ako je primjerice propisano da je nekom odjelu potrebno dvoje ljudi, a na odjelu ima sto zatvorenika, taj dan kolega koji ima viška sati bude oslobođen, pa jedan kolega ostaje sam sa stotinjak zatvorenika. Ljudi se onda svakako snalaze, traže da im uskoči netko tko je slobodan, ali sve to skupa teško funkcionira i tako se vuče dok se ne dogodi neki veći skandal”, naglašava ovaj čuvar te kaže da je u njihovom slučaju u problemu kompletan sustav radi kojega su i načelnici i voditelji primorani raditi na ovaj način.
”Kada se otvaraju vrata ćelija tada se to radi s minimalno dva službenika, barem bi tako trebalo biti, ali često ni to nije tako. To su sobe u kojima zna biti do šest ljudi, ne radi se to o bilo kakvim ljudima. Mi radimo s kriminalcima, nasilnicima, osobama koje su izvršile ubojstva, a opasno je i to što svatko od njih može doći do nekog oružja, a tada je kao što i sami znate sve moguće. Sigurnost je u zatvorima na vrlo niskim razinama, ali nitko za to ne mari, niti se o tome govori s onom dozom ozbiljnosti, s kojom je to potrebno”, tvrdi te kaže da je ranijih godina postojala opcija da kada se neki zatvorenik pokuša ozlijediti ili ozlijediti druge oko sebe bude smješten u zasebnu prostoriju, ali se i to sve rjeđe prakticira radi toga što su na takvu metodologiju protestirale razne udruge za ljudska prava.
”Kako se vršio pritisak na cijeli taj sustav, jednostavno su svi ti šefovi zbog straha za položaj odlučili da se ta soba ne koristi. Mi više nemamo nikakve ovlasti, nemamo mehanizma da sami sebe zaštitimo. Posljedica toga je da odjednom mi više nemamo takvih primjena i ispada da je sve bajno, razumijete. Svi pričaju o ljudskim pravima, a mi u danu ne smijemo primjerice ni novine pročitati. Obespravljeni smo na svim poljima, i nitko se ne buni. Problem je i što nema ljudi, ali je problem i to što pravosudni policajci nemaju niti adekvatnu opremu za rad”, nabraja sugovornik.
Nije ovo, kako otkriva, slučaj samo u zatvoru u Zagrebu već po cijeloj Hrvatskoj gdje se gotovo nitko više ne prijavljuje na natječaj za posao pravosudnog policajca.
”Veća prava imaju zatvorenici, nego mi. Oni imaju prava i obveze koje ne obavljaju. Imaju sva prava”, komentira ogorčeno te dodaje da se u zatvoru čak i sve zdravstvene usluge obavljaju u rekordnom roku, dok oni kao pravosudni policajci takvih povlastica nemaju.
”Nemamo nikakvih dodatnih edukacija, nemamo alata da nam se posao olakša, stvarno su neke stvari nelogične. Traže od nas puno, a daju malo. O tome se radi. Nije problem raditi, ali mi nemamo niti osnovne opreme. To je katastrofa. Jedan kolega mi je pričao da specijalci idu s njima s pancirkama, a oni zatvorenika vode bez pancirki, bez ičega. A oni su uz zatvorenike na prvoj liniji, bez ičega”, objašnjava ovaj pravosudni policajac koji će se bez puno razmišljanja pridružiti svojim kolegama u štrajku za kojeg se nada da bi napokon mogao uroditi plodom.
