Slatkoljupci dolaze na svoje: Zagreb sutra dobiva Muzej čokolade

Brojnim zagrebačkim muzejima od ponedjeljka se pridružuje još jedan – Muzej čokolade, koji proizvodu, koji kod mnogih izmamljuje osmijeh na lice, pristupa edukativno kroz povijesne i kulturološke značajke, ali i zabavno s nizom interaktivnih segmenata u kojima posjetitelji mogu uživati svim osjetilima.

Muzej je koncipiran kronološki – putovanje kroz vrijeme i prostor počinje prvim zrnima kakaovca, a završava danas kada postoje stotine raznih okusa čokolade. Na ulazu posjetitelji dobivaju kutijicu s uzorcima čokolade, koje mogu kušati dok obilaze postav, u skladu s epohom koju razgledavaju, od kakaovca, preko likera do sve popularnije ružičaste, ruby čokolade, kao četvrte vrste nakon tamne, mliječne i bijele.

“Zaista smo se trudili da svaku povijesnu etapu koju obrađujemo popratimo predmetima, a za one koje nismo mogli pronaći, poput vrčeva iz kojih su se pili prvi napitci od kakaovca, jer ih je malo sačuvano i nalaze se u velikim svjetskim muzejima, hrvatski umjetnici napravili su kvalitetne replike”, kaže Ružica Božić Cerovac koja je sa suprugom pokrenula projekt.

 

View this post on Instagram

 


Još malo i moći ćete uživo gledati proces izrade čokoladnih pralina… Jedva čekamo! 😍 . . . . . #muzejcokolade #muzejcokoladezagreb #zagrebchocolatemuseum #zagreb #croatia #croatiafulloflife #chocolatelovers #chocolate

A post shared by Muzej čokolade Zagreb (@muzejcokoladezagreb) on

Kako bi što bolje prenijeli priču o čokoladi, izloške su tražili su po cijelom svijetu. “Kupovali smo ih po aukcijama, na buvljacima, kod nas na Hreliću. Za neke predmete ljudi ne znaju koliko vrijede pa smo ih dobili povoljno, a druge smo i preplatili zbog poštarine”, rekla je Cerovac.

Muzej čokolade Zagreb sada funkcionira kao tematski park posvećen čokoladi, no želja je osnivača da se to promijeni. “Pred nama je razdoblje u kojem planiramo proći cijelu proceduru kako bismo mogli konkurirati za status muzeja. Zbirka je interesantna, kvalitetna i zanimljiva, puno je izložaka koji potkrepljuju ono o čemu govorimo i nadamo se da će to biti prepoznato”, ustvrdila je Cerovac.

Ideju za osnivanje muzeja suprug i ona dobili su jer su kao ljubitelji čokolade na putovanjima često posjećivali slične muzeje, no oni su se uglavnom temeljili na suhoparnom prikazivanju povijesti. “Kada nam je nakon posjeta praškom muzeju čokolade 12-godišnja kći rekla da joj se nije svidjelo, to nas je potaknulo da počnemo razgovarati o svom konceptu koji bi bio kompromis između onoga što žele djeca, a što odrasli”, napomenula je.

Pronašli su prostor u strogom centru grada, u Varšavskoj ulici, na mjestu gdje je ranije banka imala svoje prostore. Scenografiju prostora osmislila je arhitektica i dizajnerica Željka Zrnić. “Imali smo sreću da smo pronašli prostor koji je odgovarao našim zahtjevima, da ima barem 400 četvornih metara i da možemo organizirati prostorije u skladu s našim konceptom”, dodala je.

Kustos Muzeja Marko Španjol kaže da se postav temelji na doživljaju kroz šest prostorija, počevši od prve koja je uređena poput džungle u Srednjoj Americi gdje je krenula priča o čokoladi koja je tada bila daleko od svoje današnje verzije.

Druga prostorija podsjeća na ključne događaje iz 16. stoljeća kada su u Južnoj Americi konkvistadori pokorili indijanske kulture, probali xocolatl, toplu kakaovu tekućinu i odnijeli kakao u Europu. Izložene su i molinille, alat koji se rotirao između dlanova za izradu pjene, a tu je i replika krune astečkog vladara Montezuma kojega je porazio i prevario španjolski konkvistador Hernan Cortes koji je 1528. donio kakaovac i recepturu za njegovu pripremu na španjolski dvor, gdje su ga uz neke preinake prihvatili kao napitak.

Slijedi soba s atmosferom francuskog dvora, na kojemu se odvijao bogat društveni život koji je uključivao i ispijanje napitka od čokolade. Zato se radilo posebno posuđe, čokolatijere sa širim otvorom zbog gustoće tekućine te šalice koje su bile više i uže od onih za čaj i tanjurići s utorima kako se šalice ne bi prevrtale. Izlošci su vlasništvo osnivačice muzeja.

FOTO: Depositphotos

Kao mala stanka od povijesnog pregleda, dolazi prostorija s kartom svijeta i informacijama o potrošnji čokolade po državama – Hrvatska je u sredini s 4,2 kilograma po stanovniku godišnje, Švicarci konzumiraju čak 8,8, kilograma, a zemlje oko ekvatora koje proizvode čokoladu konzumiraju je najmanje.

Djeca se ovdje mogu poigrati mirišući i pogađajući sastojke koji idu u čokoladu, a mogu ih pogađati i dodirom u tajanstvenim kutijama. Tu je i prostor u kojem će se održavati degustacije i masterclass predavanja. Od siječnja, s partnerima planiraju degustacijske radionice svjetskih čokolada koje nisu dostupne u prodaji, a imat će i dnevne radionice temperiranja čokolade, izrade pralina i pločica.

Jedna je prostorija posvećena jačanju industrijske proizvodnje čokolade, uređena je po uzoru na tvornicu Willyja Wonke, a podsjeća i na dugu hrvatsku tradiciju u proizvodnji čokolade, među ostalim, kroz Kraš i Mikado koja je bila prva čokolada s rižom na svijetu.

Obilazak završava u prostoriji koja će povremeno mijenjati postav ovisno o dobu godine i prigodama, a u kojoj je čokolada predstavljena kao sociološki fenomen, omiljeni poklon među ljudima za rođendane, Valentinovo, ali i za potrebe mita i korupcije.

Flickr

Ružica Božić Cerovac kaže kako ju je na pokretanje muzeja pokrenula ljubav prema kvalitetnoj čokoladi. “S vremenom čovjek počne otkrivati čokoladu, kao i vino. Kada smo mladi, konzumiramo puno više šećernih tabli koje zovemo čokoladom jer smo kao djeca navikli na te slatke okuse, no kasnije shvatimo da je čokolada puno više”, istaknula je.

Kaže da se otkrivanjem novih dimenzija čokolade počinju vježbati okusi i u njima se svaki put traži nešto novo. “Tada se niti ne treba pojesti cijela čokolada, već su dovoljne dvije kockice”, dodala je.

Smatra da se o čokoladi ne može postati ovisan. “Ljudi često kažu da su ovisnici o čokoladi, no istraživanje je pokazalo da teobromin, koji je glavni sastojak čokolade koji volimo, ne izaziva ovisnost, već je razlog tome šećer, on je taj koji nas uvijek vuče na još, pa od jedne kockice, preko jednog reda brzo dođemo do cijele pojedene čokolade.”

U ulaznom dijelu muzeja osmišljena je trgovina u kojoj svoje proizvode prodaju hrvatski čokolatijeri. “Oni su često u trgovinama prezentirani uz suvenire, alkoholna pića ili uz blagajnu u neadekvatnoj temperaturi zbog čega se čokolada topi. Zato smo mi napravili idealan prostor okrenut prema sjeveru, bez izravnog sunca, s uređajem koji pazi da je uvijek 20 stupnjeva, a imamo i odvlaživač zraka zbog pralina”, napomenula je.

Komentari

loading...