Život u metropoli ima svoje prednosti i mane. Kako to obično biva u velikim gradovima, uz veći broj prilika i ljudi, dolazi i veći broj vozila, ali i buke.
Često se mogu čuti prigovaranja stanovnika Zagreba koji se žale na buku s ulice, iz obližnjih ugostiteljskih objekata ili pak “rondanje” tramvaja, koje Je popraćeno i trešnjom.
Stoga, naše smo čitatelje upitali je li u njihovom kvartu bučno.
“Je, dosta. Auti k’o na pisti i autobus”, žali se čitateljica.
“Odrasla sam u centru i ispred prozora je vozio tramvaj, auti, poslije je bio zabavni park. Eto, preživjela sam, sad sam u kvartu koji je opet bučan. Sami si odabiremo gdje ćemo stanovati i nitko nam zbog toga nije kriv”, smatra Zagrepčanka.
“Naravno, došli su iz mjesta gdje jedan auto prođe u tjedan dana, pa mogu i misliti koji im je šok. Za to postoji rješenje i to puno jeftinije, a to je da se vrate na selo iz kojeg su došli”, oštar je njen sugrađanin.
“Pa je*ote živite u gradu, ak’ hoćete mir i spokoj, odite na selo”, predlaže stanovnik Zagreba.
Buka je mnogima ipak samo dio svakodnevice i života u urbanoj sredini.
“Živim u Zagrebu od rođenja, oduvijek je bio bučan grad, ne smeta mi niti to posebno primjećujem”, priznaje rođena Zagrepčanka.
“Ne smeta mI buka, odrasla sam u centru. Sad sam 12 godina kod okretišta tramvaja u Prečkom, ujutro dok sam radila prvi tramvaj me budio za posao, a u centru crkveno zvono crkve u Palmotićevoj”, prisjeća se umirovljena agramerica.
Ne tako lijepo iskustvo ima njena sugrađanka. “Ispred kuće, tj. ulaznih vrata mi je autobusna stanica… Na moje molbe i žalbe svi se oglušavaju godinama, da bi par metara maknuli s mog ulaza… nego osim buke trpim nečistoće, opuške, hraćke i još svašta da me sram napisati.”
Kako ipak nije sve tako crno, svjedoče ovi komentari. “Mir, tišina i uživancija uz Maksimir” i “Ne, nekad me bole uši od tišine, kvart Bukovac”, neki su od stanovnika koji s bukom nemaju problema.