Danas točno u podne, kako je i najavljeno održao se prosvjed ispred KB-a Dubrava, što je već drugi prosvjed u posljednja četiri dana.
Prosvjedovali su liječnici i medicinskog osoblje, nezadovoljni stanjem u bolnici, organizaciji rada i jer ne žele da KB Dubrava ne postane COVID-bolnica, te su ovim putem pozvali ministra zdravstva Vilija Beroša da razmisli o svojoj odluci.
“Ne damo bolnicu“, vikali su glasno.
“U situaciji kada ostale bolnice grada Zagreba nisu u stanju poslati ni 50 djelatnika u ovom trenutku za pomoć kolegama u Dubravi, kako onda možemo od njih očekivati da dodatno zbrinu i naše pacijente? Djelatnici KB Dubrava protestiraju zato što su djelatnike KB Dubrava učinili zdravstvenim djelatnicima drugog reda. Bez obzira na svakodnevne iznimne napore, frustrirani su i demoralizirani jer ni jednim ni drugim pacijentima ne mogu pružiti adekvatnu skrb.
Zgrada KB Dubrava je jedina zgrada zdravstvenog sustava grada Zagreba i zagrebačke županije koja je statički u stanju izdržati i najrazornije potrese. Zato bi KB Dubrava u ovom trenutku trebala biti tretirana kao jedinstveno mjestu na kojemu zdravstvenu skrb u svakom trenutku mogu dobiti sve skupine građana”, rekao je za N1 Josip Ćurić, predsjednik Povjerenstva za kvalitetu KB Dubrava.
“Oboljeli od covida liječe se u neadekvatnim prostorima, u lošim higijenskim uvjetima, na starim respiratorima, bez infektologa”, rekao je jedan od djelatnika KB Dubrava za N1.
“Bolnica je naš drugi dom. Ova bolnica se sustavno uništava, budite uz nas, ne dajte da oduzmu vašu i našu bolnicu”, izjavila je jedna sestra.
“Dragi naši stanovnici, dignite se. Nemojte misliti da mi nećemo raditi s COVID bolesnicima, ali mi želimo njegovati i sve druge pacijente. Ova bolnice se žrtvuje za nečije tuđe ciljeve. Ne dajte da nam oduzmu vašu i našu bolnicu. Ja radim ovdje 25 godina”, poručila je jedna medicinska djelatnica.
“Gledam po novinama, ljudi iskrivljuju situaciju, treba tamo doći i vidjeti. Mi smo imali uvijek izvrsnu kvaliteti. Mene jučer sin zove iz Njemačke i pita imamo li struje. Svakome se desi nekakav kratki spoj. Ne vidim neki problem”, nadovezala se djelatnica na dramatične novinske članke.
“Jako je teško raditi, obećane sestre s Rebra, dođu, probaju i više se ne pojave. U sobi nemate vode. Nemate vode za njegu bolesnika. Imate krevet i bolesnika s kisikom. Trebalo bi biti 8 sestara po smjeni, a imamo ih 4. Po pričanju kolegica manjak je i respiratora”, opisala je situaciju u bolnici medicinska sestra Zvjezdana Anaković.
“Berošu, javi se“, vikali su glasno.
“Mi imamo visoku kvalitetu kada je normalna situacija. Teško mi pada kada kažem pacijentu da moram otkazati operaciju. Prošao sam svjetske bolnice. Jako mi je teško. Mene samo zanima struka. Meni su mogućnosti jako limitirane, ja jedino mogu tretirat icovid bolesnike ako padne, ozlijedi glavu. Mogu raditi 10 posto onoga što bih radio inače. Moja poruka ministru je da nam da potporu. Želimo bolju organizaciju, neka nas posluša…”, objasnio je specijalist neurokirurgije.
Jako sam nesretna što ne operiramo onkološke bolesnike, jako puno onkoloških bolesnika tretiramo, jako puno transplantiacija radimo. Javnost mora znati – ne liječe kreveti. Ljude liječe ljudi. Ovi ljudi su navikli puno raditi, ne samo u koroni, nego rade godinama, glavna vrijednost ove bolnice su ljudi. Spremni su dat sebe, i sve,… Još nije kasno da se dobro organiziramo”, zaključila je kirurgica Antonija Đuzel.
