“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena
razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva”.
Tako glasi prvi članak Opće Deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda koja je potpisana na današnji dan, 10. prosinca 1948. Ova je tema posebno aktualna danas u doba Covid pandemije kada se brojna ljudska prava ograničavaju.
Tako Deklaracija utvrđuje kako neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeroispovijesti, političkom ili drugo mišljenju, pa neovisno i o nacionalnom, društvenom podrijetlu, imovini i rođenju, svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.
No, izbijanjem pandemije koronavirusa 2020. pa onda i dolaskom cjepiva 2021. upravo je oko ovog dijela “neovisno o političkom i drugom mišljenju”, došlo do društvenog narušavanja među ljudima različitih mišljenja. Jesu li epidemiološke mjere poput obveznog nošenja maske, uvođenja covid potvrda na temelju kojih možete ili ne možete putovati i ići na javne događaje i obvezno cijepljenje djece i odraslih koje se svako malo spominje, kršenje istih onih ljudskih prava koje su zemlje potpisnice, među njima i Hrvatska, obećale štititi?
Oni koji smatraju da se potvrdama (pa i eventualnim obveznim cijepljenjem) ne narušavaju ljudska prava, pozivaju se na čuvenu frazu “kako je sloboda pojedinca neograničena samo dok se njome ne ugrožava sloboda i sigurnost drugih članova društva”.
Sama Deklaracija to navodi svojim člankom 29 koji u svom drugom stavku kaže kako “u korištenju svojih prava i sloboda svatko može biti podvrgnut samo onim ograničenjima koja su utvrđena zakonom, isključivo radi osiguranja potrebnog priznanja i poštovanja prava i sloboda drugih te radi ispunjenja pravednih zahtjeva morala, javnog reda i općeg blagostanja u demokratskom društvu”.
Naravno, različiti ljudi, to različito to interpretiraju, i dok ministar zdravstva Vili Beroš apelira da se oko pitanja rizika virusa sluša i pita epidemiološka struka, Zagreb.info je također posegnuo za stručno mišljenje, ali u domeni ljudskih prava i političke filozofije iz koje izvire sama ideja slobode.
Problem neujednačene prijetnje
Politolog dr. Enes Kulenović profesor je na Fakultetu političkih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu.
Interes mu je politička filozofija, a među kolegijima na tu temu, ističe se i njegov kolegij „Politike ljudskih prava“, koji predaje na engleskom jeziku, kako za domaće, tako i za strane studente koji posjete fakultet putem Erasmusa. Uz to, autor je knjige “Ljudska prava nakon Babela” iz 2019. za koju je dobio Državnu nagradu za znanost.
Kod državnog ograničavanja slobode, Kulenović ističe opravdanost ako se time štite prava drugih, pa je stoga opravdano zabraniti vožnju pod utjecajem alkohola ili pušenje u zatvorenim prostorima. Isto tako se i kod pandemija uspoređuje ozbiljnost zarazne bolesti s ograničavanjem ljudskih prava.
U tom kontekstu ocjenjuje kako je opravdano ograničavati prava u slučaju ebole, ali ne i obične prehlade, no korona je tu ispala problematična jer je njena prijetnja neujednačena.
„Ono što se pokazalo kontroverzno u slučaju Covida je da je razina prijetnje drugačija za različite dijelove populacije: veoma niska za djecu, poprilično niska za mlade ljude, te poprilično visoka za starije ljude i ljude s već postojećim zdravstvenim problemima. To je, zajedno s određenim nedostatkom međugeneracijske solidarnosti, dovelo do toga da se znatan dio građana odbija cijepiti iako prihvaćaju da su cjepiva efikasna i da je rizik od cijepljenja minimalan. Tome treba dodati i onaj manji dio populacije koje gaji izuzetno duboko nepovjerenje prema bilo kakvom institucionalnom autoritetu, ne samo političkom, već i znanstvenom, te čak i u razumnim mjerama za sprječavanje širenja zaraze vidi zavjeru kontrole populacije“, objasnio je Kulenović za Zagreb.info.
Maske, potvrde, cijepljenje…
Dodao je kako je potrebno sagledati medicinska saznanja o ozbiljnosti prijetnje koronavirusa i efikasnosti pojedinih mjera, te nam je na temelju toga otkrio svoju prosudbu o efikasnosti pojedinih mjera.
„Obveza nošenja maski u zatvorenim prostorima je sigurno opravdana. Covid potvrde su, smatram, također opravdane, no ono što nije opravdano je njihova nekonzistentna i često diskriminatorna primjena. Obveza cijepljenja, s obzirom da se radi o puno značajnijem ograničavanju slobode, za sada smatram da nije opravdana“, ocijenio je Kulenović.
Kulenović se osvrnuo i na liberalnu tradiciju, mislioce kao što su Locke, Kant, Mill i Rawls koje je istaknuo kao autore čije su misli dominantne za razumijevanje koncepata ljudskih prava, slobode i prava pojedinaca. Slijedeći ih, opravdano je ograničiti slobode i prava pojedinaca, ako bi njihova realizacija dovela do ugrožavanja sloboda i prava drugih.
“Taj argument je valjan čak i kada pojedinci ne pokušavaju svjesno naštetiti drugima, već – kao u slučaju širenja opasnog virusa – pasivnim i nenamjernim djelovanjem mogu ugroziti zdravlje drugih”, naglasio je Kulenović.
Tu dodatno podsjeća i na 29. članak Opće deklaracije o ljudskim pravima koji, pored prava, govori i o dužnostima koje imamo prema zajednici.
“U ovom konkretnom slučaju, radi se o dužnosti da prihvatimo određena ograničenja osobne slobode ako se time štiti zdravlje i život drugih u zajednici. Naravno, s obzirom na važnost koju osobna sloboda građana ima u ustavnim demokracijama, takva ograničenja trebaju biti valjano utemeljena i konzistentno primijenjena. Nažalost, to u Hrvatskoj često nije slučaj”, upozorava Kulenović.
Dok ocjenjuje kako iz pozicije ljudskih prava obvezno cijepljenje trenutno nije opravdano, Kulenović ističe kako su prije pandemije rijetki smatrali spornim obvezu cijepljenja djece (na zahtjev države) protiv ospica, rubeole, dječje paralize, zaušnjaka ili tetanusa.
“Naime, s jedne strane smo imali i znanstveno i povijesno utvrđene činjenice da je obvezno cijepljenje sačuvalo ne samo zdravlje, već i živote velikog broja djece. S druge strane, antivakseri su temeljili svoje protivljenje obveznom cijepljenju na dva loša argumenta: pozivanje na znanstveno neutemeljenu studiju o povezanosti između određenih cjepiva i autizma, te na ideju apsolutnog prava roditelja da odlučuju o zdravlju svoje djece i zanemarivanju dobrobiti druge djece”, podsjetio je Kulenović.
Time je zaključio da obvezno cijepljenje djece i odraslih u načelu nije kršenje ljudskih prava, ali kod najnovijeg cjepiva, situacija nije tako uobičajena.
“U slučaju cjepiva protiv Covida-19, inicijalno je, s obzirom da se radilo o potpuno novim cjepivima razvijenima u dosta kratkome roku, možda i postojala opravdana sumnja u njihovu efikasnost ili potencijalni zdravstveni rizik. No, sada znamo da su cjepiva poprilično efikasna u sprječavanju razvijanja najgorih simptoma kod zaraženih, nešto manje efikasna u sprječavanju širenja zaraze, te da postoji minimalan rizik od cjepiva. Stoga je razumno za punoljetne građane da se cijepe. No, država nema automatski pravo prisiliti građane da se cijepe čak i ako je njihova odluka da se ne cijepe iracionalna. Kao što sam spomenuo ranije, obveza cijepljenja mora zadovoljiti visoku razinu opravdanja: opasnost od virusa po zdravlje i život građana mora biti izuzetno visoka da bi odluka o obvezi cijepljenja bila legitimna”, ponovio je Kulenović zašto po njemu prisilno cijepljenje nije opravdano, smatrajući da do razine toliko visoke ugroze još uvijek nismo došli.
“Naravno, kada bi se hrvatski građani ponašali odgovornije po pitanju cijepljenja, onda tema o obveznom cijepljenju, a posebno o obveznom cijepljenju djece, ne bi bila toliko aktualna”, dodao je.
Hrvatskoj za poštivanje prava: vrlo dobar
Iako je nezaobilazno propitivati slobodu i ljudska prava u sklopu cijepljenja i covid potvrda za aktualnu pandemiju, pitanje ljudskih prava seže dalje od igle i imunizacije.
Kulenović ističe kako Hrvatska još uvijek ima izazove u poštivanju ljudskih prava na nekim drugim područjima.
“Hrvatski građani se još uvijek suočavaju s diskriminacijom na temelju spola, nacionalne pripadnosti ili spolne orijentacije. No, možda najraširenije povrede prava u Hrvatskoj su u području socijalnih i ekonomskih prava. Valja spomenuti i kršenja prava u sklopu hrvatske politike pushbacka, koju podržavaju i druge članice EU, a koja često rezultira nasiljem i ponižavanjem imigranata od strane policije”, zaključio je Kulenović.
Gledajući aktualni izvještaj Freedom Housea, neprofitne organizacije koja istražuje i zalaže se za ljudska prava, političku slobodu i demokraciju, Hrvatska je slobodna zemlja, a s rezultatom od 85/100, školski bi se mogla ocijeniti četvorkom ili vrlo dobrim.
Uz probleme koje Kulenović navodi glede poštivanja ljudskih prava, Hrvatska ima po najaktualnijim podacima Freedom Housea, 36 od 40 bodova na skali političkih sloboda, te 49 od 60 kod građanskih sloboda.
